Christian Schmidt je u svojim posljednjim intervjuima otvoreno problematizirao odnos Evropska unija prema energetskim projektima u Bosna i Hercegovina, posebno projektu Južna interkonekcija, sugerirajući da je upravo nedostatak jasne evropske strategije ostavio prostor jačem američkom utjecaju.
Kritika evropskog pristupa
U razgovoru za Süddeutsche Zeitung Schmidt je podsjetio da je projekat Južne interkonekcije nastao na osnovu studije izvodljivosti koju je prije šest godina podržala EU, s ciljem smanjenja zavisnosti BiH od Gazprom i ruskog plina.
Međutim, naveo je da se Evropska unija kasnije povukla iz projekta:
“EU se povukla iz projekta. Sada Evropljani više nisu uključeni.”
U intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung bio je još direktniji, tvrdeći da je Brisel odustao od podrške jer projekat nije zasnovan na obnovljivim izvorima energije.
Prema njegovim riječima, posljedica takvog pristupa jeste da BiH ostaje energetski oslonjena gotovo isključivo na ruski plin.
Američki utjecaj
Govoreći o uključivanju američke kompanije AAFS u projekat, Schmidt nije direktno kritikovao Sjedinjene Američke Države, nego je fokus prebacio na evropsku pasivnost.
Poručio je da Evropa mora fleksibilnije reagovati na potrebe država poput BiH i imati jasniju strategiju energetske sigurnosti.
U političkim krugovima u BiH već duže postoje tvrdnje da je pitanje Južne interkonekcije postalo jedno od ključnih područja američko-evropskog razilaženja kada je riječ o BiH.
Širi politički kontekst
Schmidtove izjave dolaze u trenutku kada se sve više govori o njegovom odlasku sa čela OHR, a dio medija i političkih aktera povezuje pritiske na njega upravo s pitanjem energetskih projekata i odnosa međunarodnih aktera prema njima.
Istovremeno, dio domaćih političara pismo Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini iz aprila ove godine, u kojem je naglašena potreba usklađivanja zakona sa standardima EU, tumačio je kao signal evropskog distanciranja od projekta Južne interkonekcije.
EU nasuprot SAD-u
Schmidt indirektno ukazuje i na širi problem međunarodnog djelovanja u BiH:
- EU se često percipira kao spor i birokratiziran sistem koji teško postiže konsenzus između 27 članica,
- dok SAD djeluje brže i direktnije kada procijeni da su određeni politički ili energetski interesi strateški važni.
Prema interpretacijama koje prenosi Klix.ba, upravo je pitanje Južne interkonekcije postalo jedan od najočitijih primjera tog razmimoilaženja između evropskog i američkog pristupa Bosni i Hercegovini.
