Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je da je Ratko Mladić, pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, „velika ličnost za srpski narod“ i poručio da se ljudima ne može zabraniti da ga pamte.
Dodik je izjavu dao nakon pomena Mladiću u Hramu Hrista Spasitelja u Banjoj Luci, gdje ga je opisao kao čovjeka koji je u teškom periodu stao na čelo Vojske Republike Srpske.
„Bog da mu dušu prosti“
Dodik je poručio da je Mladić obilježio jedno teško i nestabilno vrijeme i da srpski narod, prema njegovom stavu, ima pravo na vlastiti odnos prema nekadašnjem komandantu VRS-a.
„Neki žele da ga ovaj narod ne pamti, a narod ima osjećanja. Ne možete zabraniti, ne možete izbrisati osjećanja“, rekao je Dodik.
Mladića je predstavio kao vojnu figuru koja je, prema njegovoj interpretaciji, pokazala „kako se brani narod“, a za Vojsku Republike Srpske ustvrdio da je vodila „časnu borbu za slobodu i opstanak srpskog naroda“.
To su političke i vrijednosne ocjene Milorada Dodika. One ne mijenjaju pravosnažne činjenice utvrđene pred međunarodnim sudovima o Mladićevoj individualnoj krivičnoj odgovornosti.
Mladić pravosnažno osuđen za genocid i druge zločine
Ratko Mladić osuđen je 2017. na doživotni zatvor, a presuda je kasnije potvrđena u žalbenom postupku.
Haški tribunal utvrdio je njegovu odgovornost za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje, kao i za terorisanje i protivpravne napade na civile Sarajeva te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.
Mladić je 27. augusta 2026. preminuo u pritvoru UN-a u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu.
Dodik ponovo osporio pravičnost međunarodnog pravosuđa
U nastavku izjave Dodik je kazao da Republika Srpska, prema njegovim riječima, nema problem sa suočavanjem sa zločinima počinjenim i u ime srpskog naroda.
Istovremeno je ustvrdio da postoji različit tretman zločina nad Srbima te je zaključio da Haški tribunal za njega „nije bio sud pravde“, nego „sud za Srbe“.
Takva tvrdnja predstavlja dugogodišnji politički stav Dodika i dijela političkih struktura iz Republike Srpske. Nije riječ o pravnoj činjenici.
Haški tribunal je tokom svog rada procesuirao optužene različitih nacionalnosti, a presude su donosili međunarodni sudski paneli na osnovu pojedinačne krivične odgovornosti.
Spomenuo Nasera Orića, ali on je pravosnažno oslobođen
Kao primjer navodne selektivnosti Dodik je izdvojio Nasera Orića.
Orić je pred Haškim tribunalom prvostepeno bio osuđen na dvije godine zatvora zbog propusta u sprečavanju zločina nad srpskim zarobljenicima, ali je Žalbeno vijeće 3. jula 2008. ukinulo te osuđujuće nalaze i pravosnažno ga oslobodilo svih optužbi u tom predmetu.
Sud je istovremeno naglasio da nije sporno da su teški zločini nad Srbima u zatočeništvu počinjeni, već da Tužilaštvo nije dokazalo Orićevu individualnu krivičnu odgovornost izvan razumne sumnje.
Zato nije precizno njegov slučaj predstavljati kao primjer osobe kojoj je sud utvrdio krivicu, a zatim je jednostavno zanemario.
Dudaković je optužen, ali još nije osuđen
Drugi slučaj koji Dodik spominje jeste Atif Dudaković.
Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je još 2018. optužnicu protiv Dudakovića i drugih za zločine nad srpskim civilnim stanovništvom i druga krivična djela povezana s ratnim operacijama 1995. godine.
Međutim, postupak još nije okončan pravosnažnom presudom.
Dudaković se zato pravno mora tretirati kao optužena osoba koja uživa pretpostavku nevinosti sve dok eventualna krivica ne bude pravosnažno utvrđena.
„Selektivna pravda“ ostaje Dodikova politička tvrdnja
Postojanje oslobađajućih presuda ili dugotrajnih sudskih postupaka može biti predmet legitimne kritike pravosuđa, ali samo po sebi ne dokazuje da je određeni sud osnovan ili djelovao „samo protiv Srba“.
U slučaju Ratka Mladića, pravosnažna presuda zasnovana je na opsežnom dokaznom postupku i potvrdila je njegovu odgovornost za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Zbog toga Dodikova poruka nakon Mladićeve smrti prije svega predstavlja političko i nacionalno tumačenje njegove uloge, dok pravosnažni sudski zapis ostaje bitno drugačiji.
