Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković oglasio se nakon smrti Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, izrazivši saučešće njegovoj porodici i predstavljajući ga kao važnu historijsku figuru za srpski narod.
Stanivuković je Mladića opisao kao osobu koju su mnogi doživljavali kao „simbol jednog vremena i jedne borbe“, a njegova poruka izazvala je pažnju upravo zato što u njoj nije spomenuo pravosnažne presude međunarodnih sudova.
„Njegovo djelo i ime nastavit će da žive“
Stanivuković je izrazio „najdublje saučešće“ porodici Mladića, ali i ljudima koji su ga smatrali simbolom jedne epohe i borbe.
Naveo je da je Mladićevo ime „duboko upisano“ u historiju srpskog naroda te ga opisao kao čovjeka koji je, prema percepciji njegovih pristalica, podnosio žrtvu za svoj narod.
Posebno je pažnju privukla njegova poruka da će Mladićevo „djelo i ime nastaviti da žive“.
„Historiju će pisati vrijeme“
Gradonačelnik Banje Luke dodao je da će historiji suditi različiti ljudi i različite politike, ali da narodi ne zaboravljaju one za koje vjeruju da su se borili za njih.
Objavu je završio riječima kojima je Mladiću poželio vječni mir i zahvalio mu.
Takva formulacija može se razumjeti kao pokušaj relativiziranja konačnih sudskih činjenica kroz argument da će historija tek naknadno donijeti svoj sud. Međutim, pravosnažne presude Mladiću nisu pitanje buduće historijske procjene nego već utvrđene pravne činjenice.
Mladić pravosnažno osuđen za genocid i druge zločine
Ratko Mladić bio je komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Pretresno vijeće Haškog tribunala osudilo ga je 2017. na doživotni zatvor, a Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma 8. juna 2021. potvrdilo je njegove osude i kaznu.
Pravosnažno je osuđen za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje kao zločine protiv čovječnosti, te za ubistva, terorisanje i protivpravne napade na civile Sarajeva i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Stanivuković presude nije spomenuo
U objavi koju su prenijeli mediji nema spominjanja genocida u Srebrenici, opsade i terorisanja Sarajeva, progona nesrpskog stanovništva niti uzimanja pripadnika UN-a za taoce.
Umjesto toga, fokus poruke je na Mladićevom simboličkom značaju za dio srpskog naroda i njegovom navodnom žrtvovanju i borbi.
To je razlog zbog kojeg su pojedini mediji Stanivukovićev istup opisali kao veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
Šta kaže Krivični zakon BiH?
U javnoj raspravi o ovakvim porukama važna je preciznost.
Član 145a Krivičnog zakona BiH propisuje kažnjavanje javnog odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja ili pokušaja opravdavanja pravosnažno utvrđenog genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina kada su ispunjeni dodatni zakonski uslovi.
Ali zakon sadrži i posebnu odredbu koja se neposredno odnosi na osuđene osobe.
Stav 6 predviđa kaznu za onoga ko dodjeljuje priznanje ili privilegiju pravosnažno osuđenom za takve zločine, imenuje javni objekt po njemu ili ga „na bilo koji način veliča“. Za to je propisana kazna zatvora od najmanje tri godine.
Da li Stanivukovićeva poruka znači da je počinjeno krivično djelo?
To se ne može unaprijed pravno zaključiti samo na osnovu medijske ocjene.
Formulacije poput „simbol“, „podnosio žrtvu“, „njegovo djelo i ime nastavit će da žive“ te završna zahvalnost mogu otvoriti pitanje primjene zakonske zabrane veličanja.
Međutim, eventualnu istragu, pravnu kvalifikaciju i odgovornost konkretne osobe utvrđuju Tužilaštvo BiH i, u slučaju optuženja, nadležni sud.
Zbog toga je novinarski najpreciznije napisati da Stanivukovićeva objava otvara pitanje moguće primjene člana 145a, a ne unaprijed tvrditi da je počinio krivično djelo.
Smrt ne mijenja presudu
Ratko Mladić preminuo je 27. augusta 2026. u pritvorskoj jedinici u Haagu, gdje je služio doživotnu kaznu.
Njegova smrt ne mijenja pravosnažno utvrđene činjenice niti poništava presudu.
Predmet pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom bio je okončan potvrđivanjem presude 2021. godine, kojom su ostale na snazi osude za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Zato reakcije javnih funkcionera nakon njegove smrti imaju dodatnu političku i društvenu težinu kada se osuđenik predstavlja kao uzor, simbol ili osoba kojoj se javno zahvaljuje.
