Uoči nastavka konsultacija unutar Vijeća za implementaciju mira o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, intenziviraju se diplomatski razgovori između Sjedinjenih Američkih Država, Italije i evropskih partnera.
Nakon što na ranijoj sjednici PIC-a nije postignut dogovor o nasljedniku Christiana Schmidta, u javnosti se najčešće spominju dva kandidata – italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi i francuski diplomata René Troccaz.
Prema medijskim navodima, Italija posljednjih sedmica pojačava diplomatske aktivnosti s ciljem osiguravanja podrške za Zanardija Landija, koji već ima podršku Washingtona.
Dio evropskih država, među kojima se spominju Francuska, Njemačka i Velika Britanija, prednost daje Troccazu, aktuelnom francuskom specijalnom izaslaniku za zapadni Balkan.
Prema pisanju pojedinih medija, italijanska diplomatija evropskim partnerima dostavila je non-paper u kojem je predstavljen mogući okvir mandata Antonija Zanardija Landija na čelu OHR-a.
Sadržaj dokumenta nije službeno objavljen, ali se prema medijskim navodima u njemu naglašava nekoliko ključnih principa.
Prvi se odnosi na izbor novog visokog predstavnika putem Upravnog odbora PIC-a, bez promjene postojećeg modela imenovanja.
Drugi dio odnosi se na program 5+2, odnosno uslove i ciljeve koji su postavljeni kao okvir za eventualno zatvaranje OHR-a. Prema navodima, budući visoki predstavnik bi se trebao fokusirati na podršku domaćim institucijama u ispunjavanju tih obaveza.
U dokumentu se, kako se navodi, ističe i evropski put Bosne i Hercegovine, uz očekivanje da novi visoki predstavnik koristi svoje diplomatsko iskustvo za podsticanje političkog dijaloga i reformi.
Posebna pažnja posvećena je pitanju bonskih ovlasti. Prema medijskim informacijama, one bi ostale na raspolaganju visokom predstavniku, ali bi se koristile samo kao krajnja mjera i uz bliske konsultacije s članicama PIC-a.
Navodi se i da eventualni novi mandat ne bi dovodio u pitanje ranije odluke visokih predstavnika, što je važno pitanje u političkim raspravama u Bosni i Hercegovini.
Jedna od tačaka odnosi se na moguće smanjenje obima rada OHR-a i redefinisanje prioriteta, uz koordinaciju s glavnim finansijerima i izbjegavanje preklapanja s institucijama Evropske unije.
Prema medijskim navodima, mandat bi mogao trajati dvije godine, uz mogućnost produženja za dodatne dvije. Ipak, eventualno zatvaranje OHR-a ne bi bilo vezano isključivo za rok trajanja mandata, već za ispunjavanje programa 5+2.
Politički značaj izbora novog visokog predstavnika prevazilazi samo pitanje kadrovskog rješenja. Različiti pristupi SAD-a i evropskih partnera pokazuju da postoje neslaganja i o budućem obimu ovlasti OHR-a.
Dok dio međunarodnih aktera naglašava potrebu postepenog prebacivanja odgovornosti na domaće institucije, drugi upozoravaju da OHR i dalje ima važnu ulogu zbog političkih blokada i sporova oko ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Za sada nije poznato hoće li naredni sastanak PIC-a donijeti dogovor niti koji će kandidat dobiti potrebnu širu podršku.
