Predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika Marko Potrebica reagovao je na odavanje počasti Ratku Mladiću u Trebinju, poručivši da ne vidi uslove za uspostavljanje službenih odnosa Dubrovnika i Trebinja sve dok predstavnici tamošnje vlasti javno učestvuju u događajima posvećenim pravosnažno osuđenom ratnom zločincu.
Potrebica je otišao i korak dalje te ustvrdio da bi osobama koje rade u Hrvatskoj, a veličaju Mladića i prisustvuju događajima organiziranim njemu u čast, trebalo oduzimati radne dozvole.
Gradonačelnik Trebinja bio na odavanju počasti
Povod za Potrebičinu reakciju bilo je okupljanje održano 27. augusta u Trebinju nakon smrti Ratka Mladića.
Boračka organizacija Trebinje pozvala je građane i bivše pripadnike VRS-a na pomen u Sabornom hramu, nakon čega je organizirano paljenje svijeća kod centralnog spomen-obilježja.
Lokalni mediji izvijestili su da su događaju prisustvovali građani, bivši borci, porodice poginulih pripadnika VRS-a i predstavnici Grada Trebinja, a među njima i gradonačelnik Mirko Ćurić.
U izjavama nakon okupljanja pojedini predstavnici Boračke organizacije Mladića su predstavljali kao važnu figuru srpskog naroda. Riječ je o vrijednosnim ocjenama koje stoje nasuprot pravosnažnoj presudi međunarodnog suda.
Potrebica: Zato ne idem u Trebinje
Potrebica je kazao da ga ljudi povremeno pitaju zašto ne odlazi u Trebinje i zašto dva susjedna grada nemaju službene odnose.
Prema njegovim riječima, geografska blizina, ekonomska saradnja i činjenica da brojni stanovnici Trebinja rade u Dubrovniku nisu dovoljni za institucionalno približavanje.
Poručio je da pomirenje zahtijeva prihvatanje historijskih činjenica, poštovanje žrtava i distanciranje od politika koje su dovele do ratnih stradanja.
„Ne bih mogao sjesti za isti stol“
Predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća posebno je naglasio da ne želi graditi službene odnose s predstavnicima vlasti koji javno veličaju Ratka Mladića.
„Oprost ne znači zaborav“, jedna je od njegovih ključnih poruka.
Istovremeno je naglasio da njegova reakcija nije usmjerena protiv stanovnika Trebinja kao takvih.
Poručio je da je svako ko dolazi u Dubrovnik živjeti i raditi poštujući hrvatske zakone dobrodošao, bez obzira na mjesto iz kojeg dolazi.
Zatražio oduzimanje radnih dozvola
Najkontroverzniji dio Potrebičine objave odnosi se na strane radnike u Hrvatskoj.
On smatra da bi onima koji veličaju Mladića, prisustvuju događajima njemu u čast i istovremeno rade u Hrvatskoj trebalo „hitno oduzeti radnu dozvolu“.
Takav zahtjev predstavlja njegov politički stav.
Hrvatski sistem ne predviđa da predsjednik Gradskog vijeća ili Grad Dubrovnik mogu jednostrano ukinuti dozvolu stranom radniku zbog političkog stava ili prisustva određenom događaju.
Ko zapravo odlučuje o radnim dozvolama?
Dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj je jedinstvena dozvola kojom se državljaninu treće zemlje omogućavaju privremeni boravak i zaposlenje.
O zahtjevima, produženju i statusu takvih dozvola odlučuju nadležna tijela Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno policijske uprave i policijske postaje.
Zakon i provedbeni propisi određuju konkretne razloge zbog kojih dozvola može prestati ili biti ukinuta.
Zato nije moguće zaključiti da bi samo prisustvo pomenu ili neka javna objava automatski vodili gubitku prava na rad. Za svaki eventualni postupak morao bi postojati odgovarajući zakonski osnov i odluka nadležnog organa.
Dubrovnik i Trebinje snažno povezani radnom snagom
Potrebičina poruka posebno privlači pažnju zbog intenzivnih svakodnevnih veza Dubrovnika i istočne Hercegovine.
Veliki broj ljudi iz pograničnog područja radi u Dubrovniku i okolini, naročito u turizmu, ugostiteljstvu i građevinarstvu.
Hrvatska generalno posljednjih godina snažno povećava oslanjanje na strane radnike. Ministarstvo unutrašnjih poslova je u aprilu 2026. navelo da je u Hrvatskoj bilo više od 105.000 stranih radnika s važećom dozvolom za boravak i rad i prijavljenom adresom.
Zbog toga Potrebičina izjava nije samo simbolička politička poruka nego zadire i u pitanje radne migracije između Hercegovine i hrvatskog juga.
Mladić umro služeći doživotnu kaznu
Ratko Mladić preminuo je 27. augusta 2026. u pritvoru Ujedinjenih nacija u Haagu, gdje je služio pravosnažno izrečenu doživotnu kaznu.
Osuđen je za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Njegova smrt pokrenula je potpuno suprotne reakcije u državama regiona: dok su ga pojedini političari i organizacije u RS-u javno predstavljali kao heroja i nacionalni simbol, druge političke i društvene grupe takve događaje vide kao veličanje osobe pravosnažno osuđene za najteže međunarodne zločine.
Potrebica službene odnose uslovljava odnosom prema prošlosti
Suština Potrebičine poruke ipak nije samo pitanje radnih dozvola.
On tvrdi da Dubrovnik i Trebinje ne mogu graditi službene institucionalne odnose ako, prema njegovoj ocjeni, vlasti u Trebinju istovremeno učestvuju u javnom odavanju počasti Ratku Mladiću.
Takav stav je politička pozicija predsjednika Gradskog vijeća i sam po sebi ne predstavlja formalnu odluku Grada Dubrovnika o prekidu ili trajnom odbijanju saradnje s Trebinjem.
Potrebica, međutim, jasno poručuje da pomirenje vidi kao proces koji zahtijeva prihvatanje pravosnažno utvrđenih činjenica i poštovanje žrtava, a ne samo protok vremena i ekonomski interes.
