Predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović reagovao je na kritike zbog načina na koji je pisao o Ratku Mladiću nakon njegove smrti, optuživši dio sarajevskih medija za, kako je naveo, „antisrpsku histeriju“ i selektivan odnos prema ratnim zločinima i sudskim presudama.
U nastavku reakcije otvorio je pitanja pravosnažno osuđenog Sakiba Mahmuljina i dugotrajnog procesa protiv Atifa Dudakovića, tvrdeći da se ti slučajevi u dijelu medija ne tretiraju jednako kao Ratko Mladić.
Kritike zbog tona teksta o Mladiću
Vukanović je nakon Mladićeve smrti objavio tekst u kojem je bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske opisivao kroz njegov vojnički autoritet, odnos s vojnicima i boravak na prvim linijama.
U tom osvrtu naglašavao je i Mladićeve sukobe s dijelom civilne vlasti zbog ratnog šverca i korupcije, dok je pozivao na smirivanje tenzija i poručivao da se ne treba radovati ničijoj smrti.
Kritike su uslijedile jer takav portret nije u prvi plan stavljao činjenicu da je Mladić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Vukanović: „Antisrpska histerija“
Odgovarajući na te tekstove, Vukanović je ustvrdio da pojedini sarajevski mediji koriste Mladićevu smrt za podizanje nacionalnih tenzija.
Optužio ih je da se, kako tvrdi, „kriju iza priče o legalnosti i poštovanju sudskih presuda“, a istovremeno imaju različite kriterije prema osuđenim ili optuženim pripadnicima različitih vojski.
To je Vukanovićeva politička i medijska ocjena. Samo postojanje različitog intenziteta izvještavanja ne dokazuje institucionalnu ili sistemsku diskriminaciju.
Mahmuljin jeste pravosnažno osuđen na osam godina
Jedan od glavnih primjera koje je Vukanović naveo jeste Sakib Mahmuljin, nekadašnji komandant Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Vukanović ga je u svojoj objavi pogrešno nazvao komandantom Četvrtog korpusa. Mahmuljin je bio komandant Trećeg korpusa Armije RBiH.
Apelaciono vijeće Suda BiH pravosnažno ga je 28. aprila 2022. osudilo na jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora zbog ratnih zločina nad ratnim zarobljenicima, ranjenicima i civilima, u vezi s djelovanjem odreda „El Mudžahid“.
Zato je Vukanovićevo pitanje o izvršenju te pravosnažne kazne legitimna tema od javnog interesa.
Tvrdnja da se „četiri godine krije“ traži dodatnu preciznost
Vukanović tvrdi da se Mahmuljin već četiri godine „krije“ i postavlja pitanje nalazi li se u Turskoj.
Javno je poznato da Mahmuljin nije stupio na izdržavanje pravosnažne kazne, ali tvrdnju o njegovom tačnom sadašnjem boravištu i tome da se cijelo vrijeme svjesno „krije“ treba zasnivati na aktuelnim službenim podacima nadležnih organa.
Činjenica ostaje da pravosnažna osmogodišnja kazna nije izvršena, što samo po sebi predstavlja ozbiljno pitanje za pravosudne i sigurnosne institucije.
Dudakoviću se i dalje sudi
Vukanović je potom otvorio pitanje Atifa Dudakovića, nekadašnjeg komandanta Petog korpusa Armije RBiH.
Optužnica protiv Dudakovića i drugih potvrđena je 24. oktobra 2018. godine, a predmet se odnosi na navodne ratne zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta.
Dudaković nije pravosnažno osuđen i prema zakonu uživa pretpostavku nevinosti.
Zato Vukanovićeve tvrdnje da je „naređivao ubistva“ ne treba predstavljati kao već utvrđenu činjenicu, nego kao optužbu koja se dokazuje u sudskom postupku.
Zašto postupak traje toliko dugo?
Vukanović pita zašto predmet traje gotovo deset godina.
Tačno je da je riječ o jednom od najdužih i najsloženijih ratnozločinačkih predmeta pred Sudom BiH. Već na početku postupka Tužilaštvo je najavilo 447 svjedoka i više od 1.100 materijalnih dokaza, uz procjenu da će samo izvođenje dokaza trajati više od 500 sati.
Postupak su dodatno usporavale bolesti pojedinih optuženih.
U februaru 2026. tročlani tim medicinskih vještaka zaključio je da Atif Dudaković zbog zdravstvenog stanja trenutno nije sposoban aktivno pratiti suđenje, komunicirati s advokatom i pripremati odbranu.
Sud BiH ipak i dalje vodi predmet, a u rasporedu suđenja za septembar 2026. postoje termini za predmet „Dudaković Atif i dr.“
Dužina postupka nije dokaz nevinosti, ali ni krivice
Činjenica da suđenje traje godinama legitimno otvara pitanje efikasnosti pravosuđa.
Istovremeno, dugotrajnost postupka ne znači da su optužbe dokazane, kao što ni zdravstvene ili proceduralne odgode same po sebi ne znače da se optužene namjerno štiti.
Dok sud ne donese pravosnažnu presudu, Dudakovića treba opisivati kao optuženog, a ne osuđenog ratnog zločinca.
Vukanović izjednačava medijski tretman različitih pravnih situacija
U svojoj reakciji Vukanović povezuje Mladića, Mahmuljina i Dudakovića kako bi argumentovao da sarajevski mediji koriste dvostruke standarde.
Međutim, njihovi pravni statusi nisu isti.
Ratko Mladić je umro kao pravosnažno osuđenik na doživotni zatvor za genocid i druge zločine. Sakib Mahmuljin je pravosnažno osuđen na osam godina zatvora, ali kaznu nije počeo služiti. Atifu Dudakoviću se i dalje sudi i njegova krivica nije utvrđena.
Upravo zato poređenje može biti dio političke rasprave, ali se ti predmeti u novinarskom izvještavanju moraju pravno razdvojiti.
Kritika medija ne mijenja pitanje tona njegovog prvog teksta
Vukanović može legitimno otvoriti pitanja izvršenja Mahmuljinove kazne, trajanja Dudakovićevog procesa i medijskog izvještavanja o svim ratnim zločinima.
To, međutim, samo po sebi ne odgovara na kritiku koja mu je prvobitno upućena — da je Ratka Mladića nakon smrti opisivao kroz pozitivne vojničke osobine, dok je u drugi plan stavio pravosnažnu presudu za genocid i druge ratne zločine.
Zato su to zapravo dvije odvojene teme: kako se izvještava o svim sudskim predmetima ratnih zločina i kako se javno govori o pravosnažno osuđenim osobama nakon njihove smrti.
