Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović oštro je reagovala na odluku ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića da dvojicu predstavnika Ambasade Srbije u Sarajevu proglasi nepoželjnim osobama i ostavi im rok od 48 sati da napuste Bosnu i Hercegovinu.
Cvijanović osporava Konakovićevu nadležnost za takav potez, tvrdeći da ministar samostalno ne može voditi vanjsku politiku niti donositi odluke koje zadiru u odnose BiH sa Srbijom. Posebno je poručila vojnom atašeu Srbije da ostane na teritoriji Republike Srpske, gdje mu je obećala „gostoprimstvo i zaštitu“.
Ko su dvojica predstavnika Srbije?
Konaković je 8. septembra saopćio da je nepoželjnim osobama proglasio Milana Dulanovića, vojnog atašea Ambasade Srbije, i Darka Maksimovića, savjetnika predstavnika Bezbjednosno-informativne agencije Srbije.
Kazao je da odluku donosi na osnovu Pravilnika o proglašavanju nepoželjnih i neprihvatljivih osoba, koji je Predsjedništvo BiH usvojilo 2004. godine. Obojici je određen rok od 48 sati za napuštanje BiH.
Mjera je dio šire diplomatske krize između Sarajeva i Beograda nakon državnog tretmana i javnog veličanja Ratka Mladića poslije njegove smrti i sahrane.
Cvijanović: Jednom je mandat već istekao
Cvijanović tvrdi da je jednoj od dvije osobe koje je Konaković obuhvatio odlukom mandat već istekao te da je ona u međuvremenu napustila BiH.
„Jednom je istekao mandat i koliko znamo već je napustio BiH“, navela je.
U dostupnim javnim izvorima nisam pronašao nezavisnu službenu potvrdu MVP-a Srbije ili BiH koja bi precizirala na kojeg se od dvojice diplomata ova tvrdnja odnosi i kada je napustio zemlju. Zato je treba pripisati Cvijanović, a ne predstavljati kao konačno potvrđenu činjenicu.
Tačno je da Vijeće ministara daje saglasnost vojnim atašeima
Cvijanović je posebno istakla da o dolasku vojnih atašea ne odlučuje sam ministar vanjskih poslova.
Službena praksa Vijeća ministara BiH potvrđuje da upravo Vijeće, na prijedlog MVP-a, daje saglasnost za imenovanje stranih vojnih i policijskih atašea u Bosni i Hercegovini. Takve odluke objavljivane su i ranije za predstavnike Srbije i drugih država.
Međutim, iz činjenice da Vijeće ministara daje početnu saglasnost za imenovanje ne slijedi automatski da je ono jedino tijelo koje može pokrenuti ili provesti postupak proglašenja diplomate personom non grata.
Za persona non grata ne moraju biti javno predstavljeni dokazi
Cvijanović je rekla da za uskraćivanje gostoprimstva moraju postojati dokazi koji opravdavaju odluku.
Međunarodno diplomatsko pravo ovdje je drugačije postavljeno.
Član 9. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima propisuje da država primateljica može u bilo kojem trenutku i bez obaveze obrazlaganja svoje odluke obavijestiti državu pošiljateljicu da je šef misije ili član diplomatskog osoblja persona non grata.
Država koja je diplomatu poslala tada ga mora opozvati ili okončati njegovu funkciju, a ako to ne učini u razumnom roku, država primateljica može prestati priznavati njegov diplomatski status.
To ne znači da je svaka domaća procedura koju Konaković primijeni automatski neupitna. Spor se može voditi o tome ko je unutar ustavnog sistema BiH ovlašten donijeti takvu odluku, ali međunarodno pravo samo po sebi ne zahtijeva da javnosti budu prezentirani dokazi za proglašenje diplomate nepoželjnom osobom.
Može li vojni ataše jednostavno ostati u Republici Srpskoj?
Cvijanović je otišla korak dalje i pozvala Dulanovića da ostane u Republici Srpskoj.
„Pozivam vojnog atašea Srbije da ostane u Republici Srpskoj, gdje će mu biti nastavljeno pružanje gostoprimstva i zaštite“, poručila je.
Takav poziv ima političku težinu, ali Republika Srpska ne raspolaže zasebnim međunarodnim diplomatskim režimom.
Diplomatski status stranih predstavnika odnosi se na Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno priznatu državu, a ne posebno na jedan njen entitet. Ako konačno važeća odluka državnih organa zahtijeva da diplomata napusti BiH, boravak na teritoriji Republike Srpske ne predstavlja izlazak iz Bosne i Hercegovine niti entitetske institucije mogu same obnoviti diplomatske privilegije koje mu država više ne priznaje.
Upravo zato bi eventualni pokušaj ostanka mogao proizvesti novu pravnu i institucionalnu konfrontaciju.
Cvijanović: Predsjedništvo jedino razrješava bh. ambasadore
Cvijanović je u drugom dijelu reakcije govorila o Konakovićevoj najavi smanjivanja osoblja Ambasade BiH u Beogradu.
Tačno je da ambasadore Bosne i Hercegovine imenuje Predsjedništvo BiH. Ministar vanjskih poslova ne može sam razriješiti ambasadora kojeg je imenovalo Predsjedništvo.
Međutim, organizacija diplomatsko-konzularne mreže, raspoređivanje dijela zaposlenika i operativni rad MVP-a šire su pitanje od samog imenovanja ambasadora.
Zato treba razlikovati opoziv ambasadora, za koji je nadležno Predsjedništvo, od administrativnog povlačenja ili preraspoređivanja drugih zaposlenika diplomatske misije.
Specijalne paralelne veze RS-a i Srbije postoje, ali imaju ustavne granice
Cvijanović je podsjetila i na Sporazum o specijalnim paralelnim vezama Republike Srpske i Srbije, tvrdeći da će saradnja biti nastavljena bez obzira na Konakovićeve odluke.
Ustav BiH zaista omogućava entitetima posebne paralelne odnose sa susjednim državama.
Međutim, takvi odnosi moraju biti u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine. Ne stvaraju Republici Srpskoj zasebnu vanjsku politiku niti pravo da mimo države dodjeljuje ili zadržava diplomatski status predstavnicima stranih država.
Spomenula i slučaj 818 kilograma kokaina
Cvijanović je Konakoviću uputila i lični politički napad, poručivši mu da bi se trebao baviti time „da li mu bošnjački kadrovi u DKP mreži dilaju drogu“.
Ta formulacija traži posebno oprezan tretman.
U danskom predmetu vezanom za najmanje 818 kilograma kokaina spominjan je službeni vozač Ambasade BiH u Kopenhagenu, ali je taj čovjek pred danskim sudom oslobođen optužbe. Njegov sin bio je među osuđenima.
Nema dokaza da su „bošnjački kadrovi u DKP mreži“ kao grupa trgovali drogom niti da je Ambasada BiH kao institucija bila uključena u krijumčarenje.
Zato Cvijanovićkinu formulaciju treba predstavljati isključivo kao političku prozivku, a ne kao utvrđenu činjenicu.
Ustavni spor ostaje u centru cijele krize
Suština polemike sada više nije samo u tome jesu li dvojica srbijanskih predstavnika poželjna u BiH.
Cvijanović i drugi političari iz Republike Srpske tvrde da Konaković pokušava samostalno voditi vanjsku politiku koja je po Ustavu u nadležnosti Predsjedništva BiH.
Konaković, s druge strane, poziva se na pravilnik Predsjedništva iz 2004. i tvrdi da mu on daje operativno ovlaštenje za proglašenje konkretnih stranih predstavnika nepoželjnim osobama.
Zato će za konačnu ocjenu zakonitosti biti presudni sam tekst pravilnika, odnos tog akta prema ustavnim nadležnostima Predsjedništva i eventualno postupanje nadležnih institucija.
Ono što je već jasno jeste da poziv vojnom atašeu da jednostavno ostane u Republici Srpskoj ne može sam po sebi neutralizirati državnu odluku o diplomatskom statusu.
