Predsjednik Kantonalnog odbora SDA Sarajevo i nosilac liste ove stranke za Skupštinu Kantona Sarajevo Faruk Kapidžić najavio je značajne promjene u organizaciji kantonalne vlasti ukoliko SDA nakon izbora ponovo bude dio skupštinske većine.
Gostujući u emisiji „Mikrofonija“ portala Tačno.net, Kapidžić je govorio o mogućim postizbornim partnerima, reorganizaciji ministarstava, eventualnoj kandidaturi za premijera i rastu zaduženosti Kantona Sarajevo.
DF i SBiH prihvatljivi, NiP i SDP nisu
Kapidžić je kao najprirodnije potencijalne partnere SDA naveo Demokratsku frontu i Stranku za Bosnu i Hercegovinu.
Govorio je i o mogućnosti šireg „prosarajevskog bloka“, u kojem bi se, zavisno od izbornih rezultata, mogli naći i drugi politički subjekti.
S druge strane, mogućnost saradnje s Narodom i pravdom i SDP-om praktično je isključio.
Kapidžić je posebno kritikovao aktuelne i ranije ministre povezane s Trojkom i poručio da ne vidi način da SDA nakon izbora jednostavno nastavi dosadašnji model vlasti s istim političkim akterima.
Takve izjave predstavljaju njegovu predizbornu poziciju. Konačna koalicijska matematika zavisit će od raspodjele 35 mandata u Skupštini Kantona Sarajevo i spremnosti stranaka da formiraju većinu.
„Ako SDA traži da budem premijer, prihvatio bih“
Kapidžić nije odbacio ni mogućnost da lično preuzme funkciju premijera Kantona Sarajevo.
Kazao je da tu poziciju smatra izuzetno zahtjevnom i nezahvalnom, ali da bi, ukoliko stranka procijeni da je potreban, prihvatio odgovornost.
Funkciju premijera opisao je gotovo kao „vojnu obavezu“.
Prema njegovom modelu, stranka koja osvoji najveći broj mandata trebala bi imati prvenstvo pri predlaganju premijera, dok bi ministarske funkcije trebalo raspoređivati prvenstveno prema kvalitetu i stručnosti kandidata.
To, međutim, nije zakonsko pravilo. Premijera i Vladu bira skupštinska većina, pa ni prvo mjesto na izborima samo po sebi ne garantuje funkciju predsjednika Vlade.
Najavio razdvajanje kulture i sporta
Jedna od konkretnih reformi koje Kapidžić predlaže jeste podjela sadašnjeg Ministarstva kulture i sporta na dva zasebna resora.
Kanton Sarajevo trenutno zaista ima jedinstveno Ministarstvo kulture i sporta, kojim rukovodi Kenan Magoda. Ministarstvo ima posebne programe i sektore za obje oblasti.
Kapidžić smatra da su kultura i sport dovoljno veliki i različiti sistemi da bi svaki trebao imati vlastito ministarstvo.
To je politički i organizacijski prijedlog. Za njegovu realizaciju bilo bi potrebno mijenjati kantonalni zakon kojim se uređuju organizacija i djelokrug ministarstava.
Saobraćaj i komunalna infrastruktura pod jednim krovom?
Kapidžić istovremeno zagovara objedinjavanje pojedinih resora.
Kao primjer naveo je saobraćaj i komunalnu infrastrukturu, obrazlažući da se njihovi kapitalni projekti često direktno preklapaju.
Njegova logika je da bi jedinstveno planiranje moglo spriječiti situacije u kojima se obnovljena saobraćajnica ubrzo ponovo raskopava radi radova na vodovodnoj, kanalizacionoj, plinskoj ili drugoj infrastrukturi.
Kanton Sarajevo trenutno ima posebno Ministarstvo saobraćaja, dok su komunalna privreda, infrastruktura, prostorno uređenje, građenje i zaštita okoliša objedinjeni u drugom velikom resoru.
Kapidžićeva ideja zato bi predstavljala ozbiljniju rekonstrukciju postojeće organizacije Vlade, a ne samo preraspodjelu nekoliko nadležnosti.
Veliko ministarstvo već danas obuhvata pet oblasti
Kapidžićeva kritika „neprirodno spojenih“ ministarstava posebno se može odnositi na Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša.
Već sam naziv pokazuje koliko različitih sektora trenutno obuhvata jedan resor.
Kapidžić smatra da bi buduća vlast trebala ponovo analizirati organizaciju cijele uprave i rasporediti nadležnosti prema tome koliko su funkcionalno povezane.
Spomenuo je i mogućnost drugačijeg organizovanja obrazovnih resora, ali bez konačnog modela.
Ključna politička poruka: Kanton je mnogo zaduženiji nego 2018.
Najkonkretnija Kapidžićeva kritika aktuelne vlasti odnosila se na javni dug.
Kazao je da je dug po stanovniku Kantona Sarajevo u periodu kada je Trojka prvi put preuzimala vlast iznosio oko 320 KM, dok danas iznosi približno 2.000 KM.
„To znači da je građanin Kantona Sarajevo šest puta zaduženiji. Da li je stanje danas šest puta bolje?“, upitao je.
Osnovni odnos koji navodi zaista je približno tačan.
Krajem 2018. ukupan javni dug Kantona Sarajevo iznosio je oko 138,44 miliona KM. Zvanična razvojna dokumentacija KS potvrđuje taj iznos.
Analiza objavljena u augustu 2026. navodi da je na dan 30. juna dug dostigao oko 839 miliona KM, što je računato kao približno 1.986 KM po stanovniku, naspram oko 330 KM krajem 2018.
Dakle, dug po stanovniku zaista je približno šest puta veći.
Ali „2.000 KM po građaninu“ nije lični dug građana
Ta brojka zahtijeva važan kontekst.
Dug po stanovniku je statistički pokazatelj: ukupan dug Kantona podijeljen brojem stanovnika.
To ne znači da svaki stanovnik Sarajeva banci ili Kantonu duguje 2.000 KM niti da mu može stići račun na taj iznos.
Riječ je o obavezama javnog sektora koje se servisiraju iz budućih budžetskih prihoda.
Zvanični izvještaj Ministarstva finansija za kraj 2025. pokazuje da je tada ukupan dug Kantona i njegovih vanbudžetskih korisnika iznosio približno 700 miliona KM, od čega najveći dio čine dugoročni krediti.
Za šta se Kanton zaduživao?
U istom zvaničnom izvještaju navodi se da se vanjsko zaduženje najvećim dijelom odnosi na velike infrastrukturne projekte finansirane u saradnji s međunarodnim finansijskim institucijama poput EBRD-a, EIB-a i Svjetske banke.
Domaće kreditno zaduženje korišteno je za kapitalne projekte, ali i za pokriće dijela akumuliranog deficita.
Zbog toga sama činjenica da je dug porastao nije dovoljna za zaključak da je svako zaduženje bilo loše ili neopravdano.
Za ocjenu finansijske politike potrebno je analizirati šta je kreditima izgrađeno, koliko projekti vrijede, pod kojim kamatama su krediti uzeti i koliko njihova otplata opterećuje buduće budžete.
Budžet je također snažno rastao
Kanton Sarajevo danas raspolaže i znatno većim budžetom nego 2018.
Budžet za 2026. usvojen je u iznosu od 1,998 milijardi KM.
Krajem 2018. budžet je iznosio približno 864 miliona KM, pa je nominalno više nego udvostručen.
Ipak, analiza na koju se poziva opozicija pokazuje da je javni dug u istom periodu rastao znatno brže od budžeta: s oko 138 miliona na 839 miliona KM.
To je legitimna tema političke rasprave o održivosti javnih finansija.
Nije dovoljno pitati samo „koliko dugujemo“
Kapidžićeva usporedba politički je efektna, ali finansijska slika zahtijeva još nekoliko pitanja.
Treba posmatrati odnos duga prema tekućim prihodima i kantonalnom BDP-u, godišnje iznose otplate glavnice i kamata, strukturu kreditora, rokove otplate i ekonomsku vrijednost projekata finansiranih zaduženjem.
Kanton je, primjerice, kreditima finansirao velike projekte saobraćajne i komunalne infrastrukture, pa se dio današnjeg duga odnosi na imovinu koja će se koristiti desetljećima.
S druge strane, ubrzan rast zaduženosti znači i veće buduće obaveze budžeta, zbog čega opozicija legitimno može postaviti pitanje koliko će fiskalnog prostora ostati budućim vladama.
SDA pokušava napraviti novu postizbornu osu
Kapidžićev intervju pokazuje i širu političku strategiju SDA u Sarajevu.
Stranka želi izbore pretvoriti u referendum o osam godina vlasti blokova koji su nastali nakon 2018. i pokušati formirati novu većinu s DF-om i SBiH, uz eventualno uključivanje drugih stranaka.
Istovremeno pokušava potpuno politički izolovati NiP i SDP, koje Kapidžić vidi kao glavne nosioce sadašnjeg modela upravljanja Kantonom.
Da li je takva većina matematički moguća neće zavisiti samo od pobjednika izbora, nego od toga koliko mandata će osvojiti svaka pojedinačna lista.
Reorganizacija ministarstava bila bi jedan od prvih velikih zahvata
Ako SDA i njeni potencijalni partneri uspiju formirati vlast, Kapidžić očigledno želi otvoriti i pitanje same strukture Vlade KS.
Razdvajanje kulture i sporta, redefinisanje prostornog i komunalnog resora te povezivanje saobraćaja i infrastrukture predstavljali bi najveću reorganizaciju kantonalne administracije u posljednjih nekoliko godina.
Da li bi takav model zaista donio manje troškove i efikasnije upravljanje zavisilo bi od detaljne organizacije, broja zaposlenih, prenosa nadležnosti i koordinacije između novih institucija.
Kapidžić je zasad iznio politički pravac, a ne kompletan reformski plan.
Konačnu riječ ipak daje izborna matematika
Kapidžićeva poruka je jasna: SDA želi povratak na vlast u Kantonu Sarajevo, ali ne kao dio obnove stare koalicije s NiP-om i SDP-om.
Njegova preferirana osovina trenutno su SDA, DF i SBiH, uz mogućnost šireg dogovora s drugim strankama.
Istovremeno građanima nudi dvije glavne teme kampanje: reorganizaciju kantonalne administracije i kritiku naglog rasta javnog duga.
Brojke potvrđuju da je dug od 2018. snažno povećan. Ono što izborna kampanja tek treba odgovoriti jeste drugo pitanje: jesu li projekti finansirani tim zaduženjem vrijedili cijenu i bi li Kapidžićev model upravljanja zaista trošio manje, a davao više?
