Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković odgovorio je lideru SNSD-a Miloradu Dodiku nakon njegove tvrdnje da Stanivuković poslije Općih izbora neće postati premijer Republike Srpske.
Stanivuković je poručio da će o tome ko može sastaviti buduću Vladu odlučivati izborni rezultat i parlamentarna većina, a ne Dodikove predizborne procjene.
U odgovoru je posegnuo i za događajima iz 1998. godine, kada je Dodik prvi put izabran za premijera RS-a iako je njegova stranka u tadašnjem sazivu Narodne skupštine imala samo dva poslanika.
Dodik prethodno poručio: „Draško sigurno neće biti premijer“
Sukob je počeo nakon što je Dodik na predizbornom skupu odbacio Stanivukovićeve ambicije.
„Jedino što je sigurno jeste to da Draško Stanivuković neće biti premijer“, poručio je lider SNSD-a, tvrdeći da za takav scenario „nema matematike“. Dodao je i da se ranije sa Stanivukovićem navodno dogovorio da se on ne kandiduje na izborima.
Stanivuković mu je sada uzvratio upravo pričom o političkoj matematici.
„Ko meni da priča o matematici?“
Predsjednik PSS-a podsjetio je na Dodikov prvi mandat na čelu Vlade Republike Srpske.
„Ko meni da priča o matematici, čovjek koji je postao premijer sa jednim tenkom i dva poslanika“, rekao je Stanivuković, dodajući da njegovom pokretu „ne treba tenk“ jer, kako tvrdi, ima podršku građana.
Tvrdnja o dva poslanika ima historijsko uporište.
Dodikovi Nezavisni socijaldemokrati imali su nakon izbora 1997. samo dva zastupnika u Narodnoj skupštini od ukupno 83, ali je Dodik u januaru 1998. ipak postao premijer zahvaljujući široj parlamentarnoj kombinaciji, podršci koalicije okupljene oko Biljane Plavšić te snažnoj političkoj podršci zapadnih međunarodnih predstavnika.
A šta znači „jedan tenk“?
Formulacija o „tenku“ dugo je dio političke polemike oko Dodikovog dolaska na vlast.
Dodatno joj je doprinijela i arhivirana Dodikova izjava iz tog perioda u kojoj je, govoreći o slabljenju tadašnjeg centra moći SDS-a, rekao da je strategija da „naprijed idu tenkovi SFOR-a, a mi trčimo za njima“.
Zato Stanivukovićevu formulaciju nije precizno predstavljati kao doslovan historijski opis načina izbora premijera.
Dodik je izabran kroz parlamentarnu proceduru, ali u veoma specifičnim poslijeratnim okolnostima i uz snažan angažman međunarodne zajednice.
PSS tvrdi da ozbiljno ugrožava SNSD
Stanivuković je potom izazvao Dodika da uporede rezultate u nekoliko regija i gradova.
Posebno je spomenuo Semberiju, Zvornik, Posavinu, Gradišku, Prijedor i sarajevsko-romanijsku regiju, tvrdeći da Pokret Sigurna Srpska „SNSD-u duva za vratom“.
Dodao je da PSS želi biti prva politička snaga i da očekuje smjenu generacija u politici.
Takve tvrdnje zasad su predizborne procjene. Konačan odnos snaga bit će poznat tek nakon glasanja 4. oktobra i raspodjele mandata u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Ko zapravo odlučuje ko će biti premijer?
Ni Dodik ni Stanivuković ne mogu unaprijed sami odlučiti ko će voditi Vladu RS-a.
Prema Ustavu Republike Srpske, predsjednik Republike predlaže kandidata za predsjednika Vlade, a kandidat zatim Narodnoj skupštini predstavlja program i sastav kabineta.
Vlada je izabrana samo ako za nju glasa većina od ukupnog broja narodnih poslanika.
To znači da će presudna biti postizborna parlamentarna matematika: broj mandata PSS-a, SNSD-a i drugih stranaka te njihova sposobnost da formiraju većinu.
Deset puta više poslanika ne garantuje premijera
Stanivuković je ustvrdio da bi njegov pokret mogao imati deset puta više poslanika nego što ih je Dodik imao kada je 1998. postao premijer.
Čak i ako bi PSS ostvario takav rezultat, to samo po sebi ne bi garantovalo premijersku funkciju.
Stranka ili koalicija mora imati dovoljno partnera da kandidat za predsjednika Vlade dobije većinu u NSRS, a prije toga mora dobiti i mandat od predsjednika Republike.
Zato su i Dodikova tvrdnja da Stanivuković „sigurno neće“ biti premijer i Stanivukovićevo uvjerenje da će to postati prije svega predizborne političke poruke.
Od nekadašnja dva mandata do dominantne stranke
Historijska paralela koju Stanivuković koristi ima snažnu političku simboliku upravo zato što se Dodikov položaj dramatično promijenio.
Od stranke sa dva poslanika 1997. godine, Dodik i SNSD su tokom narednih decenija postali dominantna politička snaga u Republici Srpskoj.
Stanivuković sada pokušava sebe predstaviti kao nosioca slične smjene — političara koji iz slabije početne pozicije može preuzeti vlast od dugogodišnjeg vladajućeg bloka.
Da li PSS zaista ima dovoljno podrške za takav preokret pokazat će izborni rezultat, a ne međusobne procjene dvojice stranačkih lidera.
„Stari odlazi, mladi dolaze“
Stanivuković je odgovor Dodiku završio generacijskom porukom.
Kazao je da „stari odlazi, a neki mladi dolaze“, čime je aktuelnu kampanju pokušao predstaviti ne samo kao borbu PSS-a i SNSD-a nego i kao sukob političkih generacija.
Dodik, s druge strane, kampanju SNSD-a gradi na poruci kontinuiteta i tvrdi da opozicioni blok nema dovoljno mandata ni partnera da preuzme Vladu.
Pravi test za obje tvrdnje dolazi 4. oktobra: najprije na biračkim mjestima, a zatim u pregovorima o skupštinskoj većini.
