Hrvatska seljačka stranka zatražila je od rukovodstva Sveučilišta u Mostaru da javno objavi ugovore koje je Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet zaključio s banjalučkom kompanijom „Digitalni ozon“, čiji je vlasnik Darko Mladić, sin pravosnažno osuđenog Ratka Mladića.
HSS se poziva na istraživanje portala Žurnal, prema kojem je kompanija tokom 2025. dobila dva posla Sveučilišta ukupne vrijednosti nešto manje od 33.000 KM.
Stranka traži da javnost dobije informacije o načinu izbora ponuđača, sadržaju ugovora, eventualnim drugim poslovima s istom kompanijom i tome da li su sve procedure javnih nabavki provedene transparentno.
Prvi ugovor vrijedan 14.859 KM
Prema podacima koje je prvobitno objavio Žurnal, „Digitalni ozon“ je u konkurentskom postupku dobio posao nabavke sistema navigacije za praćenje stoke i odgovarajuće komunikacijske infrastrukture za potrebe Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Vrijednost tog ugovora bila je 14.859 KM, a zaključen je 29. aprila 2025. godine.
Tri mjeseca kasnije još 18.133 KM
Novi posao uslijedio je manje od tri mjeseca kasnije.
Prema objavljenim podacima, Sveučilište je 18. jula 2025. zaključilo ugovor vrijedan 18.133 KM za razvoj nove funkcionalnosti GPS ogrlice i pripadajuće web-aplikacije za potrebe istog fakulteta.
Ukupna vrijednost ta dva poznata posla iznosi 32.992 KM.
HSS traži objavu ugovora i objašnjenje procedure
HSS zbog toga od Sveučilišta traži da objavi kompletnu dokumentaciju i objasni pod kojim uslovima je „Digitalni ozon“ izabran.
Stranka posebno želi znati jesu li postojali drugi ponuđači, prema kojim kriterijima je izabrana kompanija i postoje li još ugovori između Sveučilišta i firme Darka Mladića.
Takvi zahtjevi za transparentnost legitimni su kada se radi o institucijama koje raspolažu javnim sredstvima.
Problematična formulacija HSS-a o „porodici krvnika“
HSS je, međutim, svoju kritiku vezao i za činjenicu da je Darko Mladić sin Ratka Mladića, pitajući kako jedna važna hrvatska institucija može poslovati s kompanijom „porodice“ pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
Taj dio zahtijeva važnu pravnu i etičku distinkciju.
Ratko Mladić je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Ta presuda odnosi se na Ratka Mladića.
Darko Mladić nije odgovoran za očevu krivičnu odgovornost po osnovu porodične veze.
Zato pitanje zakonitosti javne nabavke mora biti zasnovano na ponašanju i poslovanju kompanije, a ne na nasljednoj ili porodičnoj krivici.
Vlasništvo kompanije je potvrđeno
Javno dostupni poslovni podaci potvrđuju da je „Digitalni ozon“ iz Banje Luke aktivna kompanija osnovana 2017. godine, registrovana za računarsko programiranje.
Darko Mladić evidentiran je kao vlasnik kompanije, dok je Nikola Kukrić direktor.
To potvrđuje osnovnu činjenicu na kojoj se zasniva HSS-ova reakcija — vlasnička povezanost firme s Darkom Mladićem.
Firma godinama posluje s javnim institucijama
Poslovi sa Sveučilištem u Mostaru nisu izolovan slučaj.
Prema podacima koje je objavio Žurnal i prenijelo više medija, „Digitalni ozon“ zaključivao je ugovore s brojnim javnim institucijama u BiH, uključujući Regulatornu agenciju za komunikacije BiH, Ministarstvo pravde BiH, Univerzitet u Tuzli, Zavod za zapošljavanje RS i Univerzitet u Istočnom Sarajevu.
Prema istim podacima, kompanija je kroz 27 javnih ugovora dobila poslove ukupne vrijednosti oko 573.395 KM s PDV-om.
To nije isto što i njen ukupni prihod.
4,5 miliona KM prihoda nije isto što i 4,5 miliona javnog novca
U pojedinim naslovima pojavila se formulacija da je firma „dobila 4,5 miliona KM iz budžeta“.
Takva tvrdnja nije precizna.
Prema objavljenim poslovnim podacima, „Digitalni ozon“ je za šest godina prijavio ukupan prihod od približno 4,54 miliona KM, dok je vrijednost identifikovanih javnih ugovora u Žurnalovoj analizi oko 573.000 KM.
Nije opravdano izjednačavati ukupan poslovni prihod kompanije s novcem dobijenim kroz javne nabavke bez dodatne dokumentacije o porijeklu svakog prihoda.
Ministarstvo pravde jeste među klijentima
Dostupni podaci navode Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine među institucijama s kojima je „Digitalni ozon“ poslovao. Aktuelni ministar pravde BiH je Davor Bunoza.
Bunoza je kadar povezan s HDZ-om BiH, zbog čega HSS ovaj slučaj koristi i za politički napad na Dragana Čovića i strukture HDZ-a.
Međutim, sama stranačka povezanost ministra nije dokaz da je on lično birao ponuđača ili utjecao na konkretan postupak javne nabavke.
Za takvu tvrdnju bili bi potrebni dokumenti o postupku, komisiji, kriterijima i eventualnom direktnom učešću ministra.
Tvrdnja o Ministarstvu sigurnosti nije potvrđena
HSS u saopćenju navodi i Ministarstvo sigurnosti BiH.
U provjerenim izvorima koji reprodukuju Žurnalovu analizu među korisnicima usluga „Digitalnog ozona“ jasno se navodi Ministarstvo pravde BiH, ali nisam pronašao jednako pouzdanu potvrdu ugovora kompanije s Ministarstvom sigurnosti BiH.
Zbog toga tu tvrdnju zasad nije preporučljivo predstavljati kao činjenicu.
Medijski izvještaji o problemima Ministarstva sigurnosti sa softverom za biometrijske podatke odnosili su se na drugu kompaniju — „Page“ iz Istočnog Novog Sarajeva.
HSS traži provjeru i drugih ugovora
HSS traži da se utvrdi postoje li dodatni poslovi Sveučilišta sa „Digitalnim ozonom“, ali i eventualni ugovori sa kompanijama čiji su vlasnici članovi porodica drugih pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
I ovdje treba napraviti jasnu razliku.
Postojanje porodične veze s osuđenikom nije samo po sebi razlog za zabranu učešća na tenderu.
Ako kompanija ispunjava zakonske uslove i nema osnov za isključenje prema pravilima javnih nabavki, institucija mora primjenjivati iste kriterije kao prema drugim ponuđačima.
Drugo je pitanje postoje li nepravilnosti u konkretnim postupcima, političke veze, favorizovanje, netransparentni ugovori ili neopravdano označavanje dokumentacije poslovnom tajnom. To su pitanja koja se mogu i trebaju provjeravati.
Najvažnije pitanje nije čiji je neko sin
Slučaj zato otvara dvije odvojene teme.
Prva je politička i emotivna, posebno osjetljiva zbog činjenice da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici i druge teške zločine.
Druga je pravna i finansijska: jesu li javni poslovi kompanije njegovog sina dodijeljeni zakonito, transparentno, konkurentno i po tržišnim uslovima.
Za javne institucije upravo bi drugo pitanje moralo biti presudno.
Najbolji odgovor Sveučilišta u Mostaru zato ne bi bio rasprava o porodičnom porijeklu vlasnika kompanije, nego objavljivanje dokumentacije: tendera, pristiglih ponuda, kriterija izbora, ugovora, izvršenih poslova i iznosa plaćanja.
Ako je sve provedeno zakonito i transparentno, dokumenti to mogu pokazati. Ako nije, odgovornost treba utvrđivati prema konkretnim postupcima i osobama koje su ih vodile.
