Diplomatski pritisak iz Sarajeva nakon sahrane Ratka Mladića u Beogradu širi se prema Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim partnerima.
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković traži da međunarodne reakcije na javno i institucionalno veličanje Mladića ne ostanu samo na osudama, nego da budu razmotrene i konkretne restriktivne mjere protiv zvaničnika i institucija koje veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince ili negiraju genocid.
Paralelno s tim, 14 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH poslalo je na više od 800 adresa u Evropi, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu inicijativu kojom traže hitno preispitivanje i privremenu suspenziju Sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa Srbije i Republike Srpske.
Konaković: „Srbija je prešla crvene linije“
Konaković tvrdi da postupci vlasti Srbije nakon Mladićeve smrti predstavljaju mnogo više od jednog spornog događaja.
Posebno problematizira korištenje državnog aviona za prevoz Mladićevog tijela, vojne elemente na sahrani, prisustvo visokih zvaničnika i javno veličanje osobe koja je pravosnažno osuđena na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Sahrana u Beogradu zaista je održana uz vojna obilježja i prisustvo pripadnika Vojske Srbije, državnih zvaničnika i vrha Srpske pravoslavne crkve, a događaju su prisustvovale hiljade ljudi.
Konaković zbog toga tvrdi da je Srbija „prešla crvene linije“ i da međunarodni partneri moraju procijeniti da li je takvo ponašanje kompatibilno s evropskim putem zemlje kandidata za članstvo u EU.
Pisma članicama UN-a i drugim međunarodnim partnerima
Prema dostupnim informacijama, Konaković je uputio pisma članicama Ujedinjenih nacija, upozoravajući ih na ono što naziva institucionalnim veličanjem pravosnažno osuđenog ratnog zločinca.
U poruci je zatražio da se razmotre sankcije i druge restriktivne mjere protiv odgovornih aktera, uz argument da međunarodna pravda gubi smisao ako se pravosnažno osuđene osobe nakon smrti pretvaraju u državne i nacionalne heroje.
Konaković je naveo i da o posljednjim potezima Srbije želi detaljno informirati Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju, Evropsku uniju, članice Organizacije islamske saradnje i druge međunarodne partnere.
Washington jedna od ključnih adresa
Jedan od politički najvažnijih pravaca diplomatske aktivnosti jeste Washington.
Konaković je i ranije direktno pisao američkom državnom sekretaru Marcu Rubiju o situaciji u BiH i američkoj ulozi u očuvanju dejtonskog poretka, upozoravajući na mogućnost jačanja ruskog utjecaja ako bi se Washington povukao iz aktivnog angažmana u BiH.
U aktuelnom kontekstu od američke administracije traži se reakcija i na institucionalno veličanje Mladića.
Međutim, do sada nije javno potvrđeno da je Rubio odgovorio na najnovije zahtjeve niti da Washington priprema sankcije povezane sa Mladićevom sahranom.
Zato formulacije da se „očekuje ozbiljan odgovor Washingtona“ treba razumjeti kao političko očekivanje Sarajeva, a ne već najavljenu američku odluku.
Konaković tvrdi: „EU ide sa sankcijama“
Ministar vanjskih poslova u javnim nastupima otišao je i korak dalje, navodeći da očekuje da Evropska unija pređe sa verbalnih osuda na sankcije.
Za sada je potvrđeno nešto drugo: EU je znatno zaoštrila političke poruke prema Srbiji.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos otkazala je planiranu posjetu Beogradu još prije sahrane, poručivši da je glorifikacija Mladića nespojiva s vrijednostima na kojima počiva evropski put Srbije.
Nakon sahrane reagovali su i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa, ocijenivši veličanje Mladića neprihvatljivim i problematičnim za evropske ambicije Srbije.
To je ozbiljan politički signal, ali još nije odluka o sankcijama.
Može li EU zaista uvesti sankcije?
Može, ali za to je potrebna odgovarajuća pravna i politička procedura.
Evropska unija može uvoditi ciljane restriktivne mjere pojedincima i institucijama, poput zabrane putovanja i zamrzavanja imovine, ako države članice postignu potreban politički dogovor i postoji odgovarajući pravni osnov.
U slučaju Srbije postoji i druga vrsta pritiska: usporavanje ili blokiranje pojedinih koraka u pristupnim pregovorima, uskraćivanje ili uslovljavanje dijela evropskog finansiranja i političko zamrzavanje procesa proširenja.
Ni jedna od tih mjera, međutim, nije automatska posljedica Mladićeve sahrane.
Za sada se može govoriti o rastu političkog pritiska, a ne o već usvojenom paketu sankcija.
14 zastupnika traži preispitivanje odnosa Srbije i RS-a
Drugi front otvoren je unutar Parlamentarne skupštine BiH.
Četrnaest zastupnika iz Federacije BiH poslalo je na više od 800 međunarodnih adresa zahtjev za preispitivanje i privremenu suspenziju Sporazuma o specijalnim paralelnim odnosima Srbije i Republike Srpske.
Potpisnici tvrde da se sporazum više ne koristi samo za legitimnu ekonomsku, kulturnu i institucionalnu saradnju, nego i kao politička infrastruktura za osporavanje državnih institucija BiH, afirmaciju 9. januara, negiranje pravosnažno utvrđenog genocida u Srebrenici i podršku politikama koje smatraju protivnim ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.
To su njihove političko-pravne tvrdnje, koje tek treba eventualno institucionalno razmatrati.
Može li međunarodna zajednica suspendovati sporazum RS-a i Srbije?
Ne postoji jednostavan mehanizam kojim bi pismo 14 zastupnika samo po sebi suspendovalo Sporazum.
Ustav Bosne i Hercegovine izričito dopušta entitetima uspostavljanje posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama, ali pod uslovom da su oni u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH.
Zato je pravno pitanje manje u tome mogu li takve veze uopće postojati, a više u tome da li se pojedine aktivnosti pod njihovim okvirom koriste izvan ustavnih nadležnosti Republike Srpske.
SNSD je inicijativu već odbacio, tvrdeći da ni međunarodni pritisci ni parlamentarno pismo ne mogu ukinuti ustavno pravo RS-a na posebne odnose sa Srbijom.
„Svesrpski sabor“ dio argumentacije zastupnika
Potpisnici inicijative povezuju sporazum o paralelnim vezama i sa političkom Deklaracijom usvojenom na Svesrpskom saboru Srbije i Republike Srpske.
Tvrde da se kroz takve dokumente i zajedničke aktivnosti zadire u pitanja koja pripadaju državi BiH te osporavaju njene institucije.
SNSD i vlasti Srbije takva tumačenja odbacuju i saradnju predstavljaju kao legitimno pravo koje proizlazi iz Daytona.
Zbog toga bi eventualno pravno preispitivanje moralo analizirati konkretne akte i njihove učinke, a ne samo političku retoriku obje strane.
Vučićeva uloga i pitanje vojnih počasti
Konaković posebno insistira na odgovornosti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za vojni dio ceremonije.
On tvrdi da Vučić, kao vrhovni komandant, nije mogao biti potpuno izvan procesa u kojem je Vojska Srbije učestvovala u odavanju počasti Mladiću.
Činjenica je da su pripadnici Vojske Srbije učestvovali u sahrani i da je Mladić ispraćen uz vojne elemente.
Međutim, javno dostupni izvori zasad ne daju dovoljno dokaza da bi se kategorično tvrdilo da je Vučić lično potpisao konkretno naređenje za svaki vojni element ceremonije.
Zato takvu tvrdnju treba pripisivati Konakoviću dok se ne objavi odgovarajući službeni akt.
Srbija je već osjetila prve diplomatske posljedice
I bez formalnih sankcija, posljedice već postoje.
Marta Kos otkazala je posjetu Srbiji, evropski vrh javno je zaoštrio kritike, a pitanje Mladićeve sahrane postalo je dio šire rasprave o tome ispunjava li Srbija političke i vrijednosne kriterije za napredovanje prema EU.
To je značajnije od obične diplomatske osude, ali još uvijek manje od formalnih ekonomskih ili personalnih sankcija.
Hoće li se osude pretvoriti u sankcije?
To je sada centralno pitanje.
Evropska unija, SAD i druge zapadne države imaju nekoliko mogućnosti: od ciljnih sankcija pojedincima, političkog zamrzavanja kontakata i blokiranja pojedinih koraka u procesu proširenja, do uslovljavanja finansijske pomoći.
Ali nijedna takva mjera zasad nije zajednički usvojena kao odgovor na Mladićevu sahranu.
Konaković i dio zastupnika iz BiH pokušavaju upravo to promijeniti — međunarodnim partnerima predstaviti glorifikaciju ratnog zločinca kao sigurnosno i političko pitanje, a ne samo problem kulture sjećanja.
Mnogo jača osuda nego prije, ali sankcije još nisu činjenica
Nakon Mladićeve smrti i sahrane evropski politički ton prema Srbiji očigledno je postao oštriji.
Državni avion, vojni elementi ceremonije, prisustvo ministara i masovno javno veličanje pravosnažno osuđenog ratnog zločinca doveli su do reakcija kakve ranije nisu bile uobičajene na ovom nivou.
Sarajevo sada pokušava iskoristiti taj trenutak za snažniji međunarodni odgovor.
Hoće li rezultat biti sankcije, usporavanje evropskog puta Srbije ili samo dodatne političke osude, zavisit će od toga postoji li među državama EU, Washingtonom i drugim partnerima spremnost da kritiku pretvore u institucionalnu mjeru.
