Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković izjavio je da će prisustvovati sahrani Ratka Mladića te poručio da neće mijenjati svoje stavove uprkos kritikama i najavljenim prijavama zbog javnih poruka nakon smrti nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske.
Stanivuković odbacuje ocjene da njegove izjave predstavljaju veličanje Mladića, pravosnažno osuđenog na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
„A šta im to znači veličanje? Mi smo samo rekli ono što je istina“, rekao je, tvrdeći da je Mladić bio general koji je, prema njegovom viđenju, branio „otadžbinu i zemlju“.
Najavio odlazak na sahranu i očekuje dan žalosti
Stanivuković je potvrdio da namjerava prisustvovati Mladićevoj sahrani i kazao da smatra prirodnim iskazivanje poštovanja prema pripadnicima Vojske Republike Srpske.
Poručio je i da očekuje da će na dan sahrane biti proglašen dan žalosti u, kako je rekao, „srpskim zemljama“.
Samo prisustvovanje sahrani samo po sebi nije isto što i krivično djelo veličanja. Pravna pitanja mogu se otvoriti oko konkretnih izjava, postupaka i njihovog konteksta.
Stanivuković: Izražavanje poštovanja nije veličanje
Gradonačelnik Banje Luke tvrdi da izražavanje saučešća porodici i poštovanja prema vojnicima ili generalima ne bi trebalo tretirati kao krivično djelo.
Kazao je da ga eventualno procesuiranje zbog njegovih riječi neće natjerati da ih povuče.
Međutim, zakonska definicija ne zavisi od toga kako sam autor opisuje svoju poruku.
Krivični zakon BiH u članu 145a stav (6) predviđa kaznu od najmanje tri godine zatvora za osobu koja daje priznanje, nagradu ili privilegiju osobi pravosnažno osuđenoj za genocid, zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine, imenuje javni objekt po takvoj osobi ili je „na bilo koji način veliča“.
Hoće li određena izjava biti pravno tretirana kao veličanje nije automatski zaključak i zavisi od procjene tužilaca, a eventualnu krivicu može utvrditi samo sud.
Njegova ranija poruka bila je znatno šira od saučešća
Važan kontekst predstavlja i Stanivukovićeva prva reakcija nakon Mladićeve smrti.
Tada je naveo da Mladićevo ime ostaje „duboko upisano“ u historiji srpskog naroda, opisao ga kao čovjeka koji je nosio najteže trenutke svog naroda i podnosio žrtvu te poručio da će njegovo „djelo i ime nastaviti da žive“.
U toj poruci nije spomenuo pravosnažne osude za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Zbog upravo takvih afirmativnih formulacija uslijedile su kritike i najave pravnih prijava.
Mladić pravosnažno osuđen na doživotni zatvor
Ratko Mladić preminuo je 27. augusta 2026. u pritvoru Ujedinjenih nacija, gdje je služio doživotnu kaznu.
Pravosnažno je osuđen za genocid u Srebrenici te niz zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Njegova smrt nije promijenila pravni status tih presuda.
Tužilaštvu stiglo nekoliko hiljada e-mailova
Stanivukovićeve izjave dolaze u trenutku kada Tužilaštvo Bosne i Hercegovine bilježi veliki broj prijava građana zbog javnih objava nakon Mladićeve smrti.
Tužilaštvo je potvrdilo da je zaprimilo nekoliko hiljada e-mailova u kojima su građani prijavljivali objave i komentare na društvenim mrežama i u medijima koje smatraju veličanjem ratnih zločinaca ili negiranjem genocida.
Pored e-mailova građana, zaprimljen je i određeni broj formalnih prijava fizičkih osoba, političkih stranaka i drugih političkih subjekata.
Policijske agencije nisu dostavile nijedan izvještaj
Tužilaštvo je istovremeno navelo zanimljiv podatak: u proteklom periodu od policijskih agencija na svim nivoima u BiH nije zaprimilo nijedan izvještaj o počinjenom krivičnom djelu iz člana 145a.
To ne znači da su prijave građana odbačene niti da neće biti istraga.
Iz Tužilaštva su najavili da će zaprimljene prijave analizirati postupajući tužioci u saradnji s policijskim agencijama te da će javnost naknadno biti obaviještena o rezultatima. Nisu precizirali koliko je istraga eventualno već otvoreno.
Hiljade e-mailova nisu hiljade potvrđenih krivičnih djela
Broj prijava također ne treba poistovjećivati s brojem krivičnih djela.
Građanin može prijaviti sadržaj koji smatra spornim, ali Tužilaštvo potom mora utvrditi postoji li zakonski osnov za dalji postupak.
Isto tako, više osoba može prijaviti istu objavu ili istog političara.
Zato podatak o „nekoliko hiljada e-mailova“ pokazuje razmjere reakcije javnosti, ali ne znači da postoji nekoliko hiljada zasebnih predmeta ili osumnjičenih.
Stanivuković govori o slobodi mišljenja, zakon poznaje i granice
Stanivuković tvrdi da se stvara atmosfera u kojoj se ljudi procesuiraju samo zato što iznose vlastito mišljenje.
Sloboda izražavanja jeste zaštićena, ali nije apsolutna. Krivični zakon BiH posebno uređuje javno podsticanje na nasilje ili mržnju, poricanje i opravdavanje pravosnažno utvrđenih zločina pod određenim uslovima, kao i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
Zbog toga će eventualni postupci morati praviti razliku između izražavanja saučešća, političkog ili historijskog stava i ponašanja koje prelazi prag krivične odgovornosti.
Na potezu Tužilaštvo BiH
Stanivuković je sada jasno poručio da neće povući ranije izjave i da će prisustvovati Mladićevoj sahrani.
Njegovo pravo da politički brani vlastite stavove i pitanje eventualne krivične odgovornosti ipak su dvije odvojene stvari.
Hoće li njegove ranije i sadašnje formulacije biti tretirane kao dozvoljeno političko izražavanje ili kao „veličanje“ u smislu člana 145a može se utvrđivati isključivo u konkretnom pravnom postupku.
