Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković odbacio je prijedlog hrvatskog ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana o uspostavljanju posebne izborne jedinice koja bi omogućila izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Konaković je poručio da, prema njegovom političkom stavu, neće biti novih izbornih jedinica u Bosni i Hercegovini te da prioritet treba biti ravnopravnost svih građana i provođenje odluka domaćih i međunarodnih sudova.
„Nema novih izbornih jedinica u Bosni i Hercegovini“, poručio je Konaković.
Njegova reakcija uslijedila je nakon što je Grlić Radman ponovo otvorio pitanje hrvatske izborne jedinice, ideje koja već duže vrijeme ima podršku dijela hrvatskih političkih stranaka u BiH i Hrvatskoj.
Grlić Radman: Hrvatska izborna jedinica ne znači raspad BiH
Grlić Radman je tokom boravka u Hercegovini poručio da prijedlog posebne hrvatske izborne jedinice ne treba automatski tumačiti kao korak prema podjeli ili raspadu Bosne i Hercegovine.
Prema njegovom stavu, cilj bi bio osigurati da hrvatski birači imaju odlučujući utjecaj na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Takva ideja pojavila se i u političkim dokumentima i inicijativama koje su tokom 2026. pokretane u Hrvatskoj.
Hrvatski sabor je 15. jula usvojio Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini sa 83 glasa za, jednim protiv i tri suzdržana. Rezolucija afirmiše političku ravnopravnost Hrvata, Dejtonski sporazum i evropsku perspektivu BiH.
Posebna izborna jedinica već mjesecima predmet političke debate
Prijedlog posebne hrvatske izborne jedinice ranije je snažno promovirao Domovinski pokret Hrvatske.
Prema modelima predstavljanim tokom ljeta, takva jedinica ne bi nužno morala imati teritorijalni kontinuitet niti bi, prema zagovornicima, automatski značila uspostavljanje trećeg entiteta.
Protivnici takvog rješenja smatraju da bi ono dodatno etnički institucionaliziralo izborni sistem i moglo produbiti podjele u Federaciji BiH.
Upravo zbog toga riječ je o jednom od politički najosjetljivijih pitanja u odnosima Sarajeva, Mostara i Zagreba.
Konaković: Vrijeme je za ravnopravnost Bošnjaka i Ostalih
Konaković je u odgovoru naglasio da rasprava o ravnopravnosti ne može biti ograničena samo na položaj Hrvata.
Prema njegovom stavu, potrebno je otvoriti i pitanje zastupljenosti Bošnjaka u institucijama, kao i prava građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda.
Posebno je ukazao na potrebu provođenja presuda međunarodnih sudova.
Evropski sud za ljudska prava godinama ukazuje na diskriminatorne elemente izbornog sistema BiH. U predmetu Sejdić i Finci utvrđeno je da osobe koje ne pripadaju konstitutivnim narodima ne mogu biti kandidati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda, dok su kasnije presude dodatno problematizirale etničke i teritorijalne uslove izbornog sistema.
„Dobra volja nije slabost“
Konaković je poručio i da dosadašnji politički kompromisi u vezi s položajem Hrvata ne bi trebali biti tumačeni kao slabost političkih aktera koji zagovaraju građanske i multietničke principe.
„Dobra volja ljudi koji vole Bosnu i Hercegovinu nije slabost, pogrešno ste to procijenili“, naveo je.
Ovakva formulacija predstavlja njegov politički odgovor Zagrebu i dijelu hrvatskih stranaka koje smatraju da postojeći izborni sistem omogućava brojnijim biračima da imaju presudan utjecaj na izbor hrvatskog člana Predsjedništva.
Koliko je tačna tvrdnja o „posljednjem popisu“?
Konaković je u objavi naveo i da Ustav BiH nalaže zastupljenost u skladu s posljednjim popisom stanovništva.
Ta formulacija zahtijeva dodatno pravno pojašnjenje.
Ustav Federacije BiH propisuje proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i Ostalih u određenim javnim institucijama, ali kao osnov navodi popis stanovništva iz 1991. godine sve dok Aneks 7 Dejtonskog sporazuma ne bude u potpunosti proveden.
Ustavni sud BiH je također ranije utvrdio da ne postoji opća ustavna obaveza da se kod neposrednog izbora zastupnika u svim predstavničkim tijelima mora osigurati proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda prema određenom popisu.
Zbog toga se pitanje popisa i proporcionalne zastupljenosti razlikuje zavisno od institucije i nivoa vlasti.
Može li Hrvatska izboriti novu izbornu jedinicu u BiH?
Hrvatska može politički zagovarati određene izmjene i razgovarati o njima sa svojim partnerima u Evropskoj uniji i SAD-u, ali ne može sama promijeniti izborni ili ustavni sistem Bosne i Hercegovine.
Izbor članova Predsjedništva BiH regulisan je Ustavom BiH i Izbornim zakonom.
Prema važećem sistemu, jedan Bošnjak i jedan Hrvat biraju se neposredno s teritorije Federacije BiH, dok se jedan Srbin bira s teritorije Republike Srpske.
Zbog toga bi svaki model koji značajno mijenja način teritorijalnog ili etničkog organizovanja izbora članova Predsjedništva zahtijevao domaći politički i pravni postupak, a zavisno od konkretnog rješenja moguće i izmjene Ustava BiH.
Zagreb najavljuje nastavak diplomatskog pritiska
Grlić Radman je poručio da Hrvatska neće odustati od razgovora sa Sjedinjenim Američkim Državama i državama Evropske unije o izbornim reformama u BiH.
Hrvatski zvaničnici posljednjih mjeseci kontinuirano naglašavaju da pitanje „legitimnog političkog predstavljanja“ Hrvata smatraju važnim za dugoročnu stabilnost Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović nedavno su također istakli da ravnopravnost konstitutivnih naroda i legitimno predstavljanje smatraju ključnim za stabilnost države.
Dva različita koncepta izborne reforme
Najnoviji sukob Konakovića i Grlića Radmana ponovo pokazuje dva različita pristupa budućem izbornom sistemu BiH.
Dio hrvatskih stranaka zagovara snažnije mehanizme koji bi osigurali da Hrvati imaju presudan utjecaj na izbor kandidata koji zauzima hrvatsko mjesto u Predsjedništvu.
Konaković, s druge strane, insistira da se reforma ne smije zaustaviti na zahtjevima konstitutivnih naroda, nego mora uključivati i provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava koje zahtijevaju uklanjanje diskriminacije građana koji se ne mogu ili ne žele izjasniti kao Bošnjaci, Hrvati ili Srbi.
Zbog toga će svaka ozbiljna reforma morati istovremeno odgovoriti na zahtjeve za kolektivnom ravnopravnošću i na individualna biračka prava svih građana Bosne i Hercegovine.
Za sada politički kompromis o takvom modelu ne postoji.
