Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je da je novi sporazum o međusobnoj odbrani Turske, Saudijske Arabije i Pakistana po principu kolektivne odbrane tehnički uporediv s članom 5 NATO-a.
„Zajednički odbrambeni sporazum iz Meke“ potpisan je 7. augusta, a predviđa da se oružani napad na jednu od tri države smatra napadom na sve potpisnice. Sporazum su zaključili turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i pakistanski premijer Shehbaz Sharif.
Novi pakt predstavlja jedan od najznačajnijih pokušaja stvaranja regionalnog mehanizma kolektivne sigurnosti posljednjih godina, ali Fidan naglašava da nije zamišljen kao alternativa NATO-u niti kao savez usmjeren protiv neke konkretne države.
„Napad na jednu državu smatra se napadom na sve“
Ključna odredba sporazuma predviđa princip kolektivne odbrane.
To znači da bi, u slučaju oružanog napada na Tursku, Saudijsku Arabiju ili Pakistan, ostale dvije države napad tretirale kao prijetnju vlastitoj sigurnosti.
Upravo zbog te formulacije Fidan je novi aranžman uporedio s članom 5 Sjevernoatlantskog ugovora.
NATO-ov član 5 zasniva se na principu da se oružani napad na jednu članicu smatra napadom na sve saveznice. NATO je taj princip ponovo potvrdio na samitu održanom u Ankari u julu 2026. godine.
Ipak, novi trilateralni sporazum nije identičan NATO-u. Prema Fidanovom objašnjenju, tri države bi nakon napada kroz konsultacije odlučivale o vrsti i obimu konkretne pomoći.
Fidan: Sporazum nije usmjeren protiv Irana
Posebnu pažnju izazvalo je pitanje da li je novi savez formiran kao odgovor na Iran, nakon sukoba i raketnih napada koji su tokom ove godine zahvatili i države Perzijskog zaljeva.
Fidan je to odbacio.
Naglasio je da sporazum ne definiše Iran, niti bilo koju drugu državu, kao neprijatelja i da nijedna zemlja neće biti tretirana kao prijetnja samo zbog političkih neslaganja.
Takav stav u skladu je s ranijim porukama Ankare. Fidan je još u aprilu govorio da bi buduća regionalna sigurnosna arhitektura trebala uključivati i Iran, umjesto stvaranja novih međusobno suprotstavljenih blokova.
Regionalni sukobi ubrzali stvaranje saveza
Pregovori o trilateralnom paktu nisu počeli nakon posljednje krize.
Fidan je rekao da se na njegovom finaliziranju radilo približno dvije godine i osam mjeseci, ali su regionalni ratovi i rastući sigurnosni rizici ubrzali završetak procesa.
Još početkom 2026. govorio je da Turska podržava stvaranje šire regionalne sigurnosne arhitekture koja bi počela s manjim brojem država, a kasnije bila otvorena i drugim članicama.
Saudijska Arabija i Pakistan već su od septembra 2025. imali bilateralni sporazum o međusobnoj odbrani, a Turska je početkom ove godine započela pregovore o priključenju tom aranžmanu.
Bit će formiran ministarski komitet i sekretarijat
Novi sporazum nije ograničen samo na političku deklaraciju o međusobnoj pomoći.
Prema Fidanovim riječima, bit će formiran zajednički ministarski komitet, dok će stalni generalni sekretarijat saveza imati sjedište u Saudijskoj Arabiji.
Operativni detalji, uključujući način koordinacije, zajedničko planiranje i procedure za reagovanje u krizama, trebali bi biti precizirani na prvom sastanku ministarskog komiteta.
To će pokazati koliko će novi savez u praksi imati institucionalnu strukturu sličnu postojećim međunarodnim vojnim organizacijama.
Erdoğan želi proširenje saveza
Fidan je rekao da je vizija turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana da savez dugoročno ne ostane ograničen na tri države.
Ankara novi pakt vidi kao moguću osnovu šire regionalne sigurnosne strukture.
„Počeli smo kao tri zemlje i moramo napraviti skromne, ali konkretne korake“, objasnio je Fidan, uspoređujući početnu fazu novog aranžmana s mnogo većom institucionalnom strukturom NATO-a.
Turska je i prije potpisivanja sporazuma zagovarala model u kojem bi početna grupa zemalja s vremenom mogla prerasti u širu regionalnu platformu.
Egipat mogući sljedeći član
Fidan je posebno spomenuo Egipat kao potencijalnu buduću članicu.
Prema njegovim riječima, Ankara očekuje da bi se Kairo mogao priključiti nakon rješavanja određenih tehničkih pitanja.
Turska, Egipat, Saudijska Arabija i Pakistan već mjesecima održavaju koordinirane sastanke ministara vanjskih poslova.
Četvrti takav sastanak održan je u Kairu u junu, kada su ministri razgovarali o regionalnim sukobima i sigurnosnoj situaciji nakon rata SAD-a i Irana.
Fidan je ranije tu četvorku predstavljao kao grupu velikih regionalnih država koje mogu sarađivati na sigurnosti, ekonomiji, tehnologiji i odbrani.
Turska ostaje članica NATO-a
Ulazak Turske u novi odbrambeni savez otvara pitanje odnosa trilateralnog pakta prema NATO-u.
Ankara naglašava da novi sporazum nije zamjena za Sjevernoatlantski savez.
Turska ostaje jedna od ključnih članica NATO-a, a na samitu u Ankari u julu zajedno s ostalim saveznicama ponovo je potvrdila obavezu kolektivne odbrane prema članu 5.
Fidan je i ranije NATO opisivao kao glavni okvir transatlantske sigurnosne saradnje, ali istovremeno zagovara stvaranje snažnijih regionalnih mehanizama u kojima bi države preuzimale veću odgovornost za vlastitu sigurnost.
Crveno more ostaje važna sigurnosna tačka
Fidan je govorio i o sigurnosti pomorskih pravaca u Crvenom moru.
Prema njegovom stavu, Turska ima direktan interes za zaštitu slobodne plovidbe i međunarodne trgovine u toj regiji, posebno zbog napada Huta i širenja regionalnih sukoba. Pitanje Crvenog mora postalo je dio šire debate o tome koliko regionalne države mogu samostalno štititi ključne trgovačke pravce.
Fidan upozorio i na posljedice rata u Ukrajini
Turski ministar dotakao se i rusko-ukrajinskog rata, upozoravajući da dugotrajni rat iscrpljivanja može prerasti iz klasičnog sukoba na frontu u pitanje dugoročne sposobnosti države i društva da funkcionišu.
Turska pokušava zadržati kontakte i s Ukrajinom i s Rusijom, dok istovremeno ostaje članica NATO-a. Fidan je ranije isticao da Ankara vodi vlastitu politiku prema Moskvi, Kijevu i zapadnim saveznicima u skladu s nacionalnim interesima.
Ankara ostaje pri stavu o Kipru
Fidan je ponovio i poznati turski stav o kiparskom pitanju.
Turska priznaje Tursku Republiku Sjeverni Kipar, koju međunarodno priznaje samo Ankara, dok ne priznaje vlast Republike Kipar kao legitimnog predstavnika cijelog otoka.
Pitanje Kipra ostaje jedno od najvećih političkih neslaganja Turske s Grčkom i Republikom Kipar te ima direktne posljedice na sigurnosne odnose u istočnom Mediteranu.
Nova sigurnosna arhitektura na Bliskom istoku
Potpisivanje sporazuma predstavlja značajan korak jer povezuje tri države s veoma različitim sigurnosnim kapacitetima.
Turska je članica NATO-a i ima razvijenu odbrambenu industriju, Pakistan je nuklearno naoružana država, dok Saudijska Arabija predstavlja jednu od ekonomski i politički najutjecajnijih zemalja Bliskog istoka.
Ipak, usporedba s NATO-om za sada se prvenstveno odnosi na princip kolektivne odbrane.
Koliko će novi savez imati zajedničkih vojnih struktura, integrisanog komandovanja ili unaprijed definisanih obaveza tek treba biti precizirano nakon uspostavljanja njegovih institucija.
Ako mu se pridruže i druge velike regionalne države, sporazum bi mogao postati jedan od važnijih elemenata nove sigurnosne arhitekture Bliskog istoka.
