Politička polemika između bivše ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković i aktuelnog ministra Elmedina Konakovića nastavljena je zbog slučaja povezanog s pokušajem preuzimanja 818 kilograma kokaina u Danskoj.
Turković tvrdi da dokumenti danskog pravosuđa otvaraju ozbiljna pitanja o osobi koja je bila angažovana kao vozač Ambasade BiH u Danskoj i proceduri njegovog angažovanja.
Konaković odbacuje optužbe i naglašava da osoba na koju se polemika odnosi nije osuđena u danskom krivičnom postupku.
Zvanični podaci Suda u Holbæku potvrđuju da su u ovom predmetu optužena tri muškarca. Dvojica su osuđena na po 16 godina zatvora, dok je 61-godišnji optuženi, koji je otac jednog od osuđenih, oslobođen jer većina sudskog vijeća nije smatrala dokazanim da je imao namjeru učestvovati u preuzimanju kokaina.
Turković: Ne lažu danska država i njihovo pravosuđe
Turković je u posljednjoj reakciji optužila Konakovića da pokušava izbjeći političku odgovornost pozivajući se na činjenicu da saglasnost za angažovanje vozača nije lično potpisao on, nego sekretar Ministarstva.
„Ne lažu ni danska država, ni njihovo pravosuđe, ni danska državna televizija“, poručila je Turković u objavi od 7. augusta.
Prema njenom stavu, činjenica da je određeni dokument potpisao ovlašteni službenik ne oslobađa ministra političke odgovornosti za postupanje institucije kojom rukovodi.
Turković je otišla i korak dalje, tvrdeći da bi eventualno unaprijed prenošenje ovlaštenja s ciljem kasnijeg distanciranja predstavljalo djelovanje „s predumišljajem“.
Za takvu tvrdnju nije predočila dokaz da je prijenos ovlaštenja izvršen s ciljem izbjegavanja odgovornosti. Zbog toga je riječ o njenoj političkoj optužbi, a ne utvrđenoj činjenici.
Šta kaže danski sud?
Slučaj oko kojeg se vodi politička polemika odnosi se na ukupno 818 kilograma kokaina koji je u martu 2024. završio u danskom zaljevu Sejerø.
Tužilaštvo je optužilo trojicu muškaraca, među kojima su bili tada 61-godišnji muškarac i njegov 28-godišnji sin.
Sud je utvrdio da su 28-godišnjak i treći optuženi bili dio grupe koja je brodom pokušavala pronaći i preuzeti kokain. Obojica su 30. oktobra 2025. osuđena na po 16 godina zatvora.
Međutim, 61-godišnji otac nije bio na brodu. Većina sudskog vijeća zaključila je da nije dokazano da je imao namjeru učestvovati u preuzimanju droge, zbog čega je oslobođen.
Zato bi bilo netačno tvrditi da je dansko pravosuđe tog muškarca osudilo za učešće u krijumčarenju 818 kilograma kokaina.
Konaković: Vozač je oslobođen
Konaković upravo na toj činjenici zasniva dio svog odgovora bivšoj ministrici.
On tvrdi da je osoba povezana s Ambasadom BiH oslobođena optužbi te da slučaj ne dokazuje kriminalnu umiješanost Ambasade ili Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Zvanično saopćenje danskog suda potvrđuje oslobađajuću presudu 61-godišnjaku. Sud nije utvrdio njegovu krivičnu odgovornost za pokušaj preuzimanja kokaina.
To ipak ne odgovara automatski na druga pitanja koja Turković postavlja, poput procedure angažovanja, korištenja službenog vozila ili eventualnog korištenja resursa Ambasade. Za takve tvrdnje potrebna je posebna dokumentacija.
Ko je potpisao saglasnost za angažovanje?
Konaković tvrdi da ministar vanjskih poslova nema direktnu ulogu u svakom pojedinačnom angažovanju lokalnih vozača diplomatsko-konzularnih predstavništava.
Prema njegovom objašnjenju, ambasador pokreće zahtjev, dok potrebnu saglasnost u Ministarstvu potpisuje ovlašteni službenik.
U konkretnom slučaju Konaković tvrdi da je dokument potpisao tadašnji sekretar Ministarstva Damir Džanko.
Džanko je dugogodišnji diplomata BiH koji je ranije obavljao i funkciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Turskoj. Zvanična stranica Ministarstva potvrđuje da je 2012. godine predao akreditivna pisma tadašnjem predsjedniku Turske Abdullahu Gülu.
Za konačan odgovor o tome ko je imao formalnu nadležnost u konkretnom postupku potrebno je objaviti sam dokument o angažovanju i relevantne interne propise Ministarstva.
Turković govori o sadržaju danskih sudskih spisa
Bivša ministrica tvrdi da danski sudski materijali sadrže i okolnosti koje nisu obuhvaćene samom završnom odlukom o oslobađanju.
Ranije je navela da je sin tokom postupka govorio o ulozi svoga oca, vožnjama i korištenju telefona.
Važno je, međutim, razlikovati izjave optuženih, dokaze koje je tužilaštvo predstavilo i konačne činjenice koje je sud prihvatio kao dokazane.
Upravo je danski sud, nakon razmatranja dokaza, zaključio da krivična namjera 61-godišnjaka nije dokazana, te ga je oslobodio.
Sin osuđen na 16 godina
Sud je zauzeo potpuno drugačiji stav prema njegovom sinu.
Prema zvaničnom obrazloženju, 28-godišnjak je u velikoj mjeri priznao vlastitu odgovornost, ali je negirao da je krivično djelo počinio zajedno s ocem.
Sud je njega i još jednog muškarca proglasio krivim za pokušaj da se domognu kokaina koji je bio izbačen iz kontejnerskog broda u danskim vodama.
Obojici je izrečena maksimalna kazna od 16 godina zatvora predviđena za to krivično djelo.
Politička odgovornost i krivična odgovornost nisu isto
Središnji problem u polemici Turković i Konakovića jeste miješanje nekoliko različitih pitanja.
Prvo je krivična odgovornost 61-godišnjaka. Danski sud ga je oslobodio.
Drugo je pitanje procedure njegovog angažovanja u diplomatskom predstavništvu. Za odgovor su potrebni dokumenti Ministarstva vanjskih poslova BiH.
Treće je pitanje političke odgovornosti rukovodstva Ministarstva zbog eventualnih propusta u provjerama kandidata ili kasnijem postupanju nakon što je slučaj postao poznat.
Ta tri pitanja ne treba poistovjećivati.
Potrebna objava dokumenata Ministarstva
Najjednostavniji način da se razriješi dio političkog spora bio bi objavljivanje dokumenata koji ne sadrže zaštićene lične ili istražne podatke.
Javnost bi tako mogla dobiti odgovor ko je predložio angažovanje vozača, ko je proveo provjere, ko je potpisao saglasnost i kakve su procedure važile u tom trenutku.
Danska presuda već daje jasan odgovor na jedno pitanje: muškarac koji je bio optužen zajedno sa svojim sinom oslobođen je optužbi za pokušaj preuzimanja 818 kilograma kokaina.
Polemika Turković i Konakovića zato se sada prvenstveno pomjera na pitanje političke i administrativne odgovornosti, a ne na tvrdnju da je vozač pravosnažno osuđen za krijumčarenje droge.
