Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Semir Efendić reagovao je na izjavu Milorada Dodika o kulturnom naslijeđu Bosne i Hercegovine, optuživši ga za negiranje historijskog kontinuiteta i identiteta države.
Dodik je prethodno ustvrdio da ne postoji jedinstveno bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe i historija, već zasebno srpsko, hrvatsko i tursko naslijeđe.
Efendić je odgovorio da Bosna i Hercegovina posjeduje bogatu i autohtonu kulturno-historijsku baštinu, navodeći kao primjere srednjovjekovno naslijeđe, stećke, Stari most, sevdalinku, tradicionalnu arhitekturu i djela bosanskohercegovačkih umjetnika i naučnika.
Efendić odbacio Dodikovu interpretaciju historije
Efendić je u objavi na društvenim mrežama ustvrdio da Dodik pokušava osporiti postojanje zajedničkog bosanskohercegovačkog kulturnog prostora.
„Postoji bogato autohtono bosansko kulturno naslijeđe jedinstvene vrijednosti u svjetskim okvirima“, poručio je predsjednik Stranke za BiH.
Međutim, Efendićeva dodatna tvrdnja da u Bosni i Hercegovini „ne postoji srpsko kulturno-historijsko naslijeđe“ predstavlja njegov politički stav i nije u skladu sa širim stručnim pristupom kulturnoj baštini zemlje.
Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine razvijalo se kroz srednjovjekovne, osmanske, austrougarske, jugoslavenske i savremene periode te uključuje doprinose različitih vjerskih, etničkih i kulturnih zajednica.
UNESCO baštinu BiH opisuje kao višeslojnu
Bosna i Hercegovina trenutno ima pet dobara upisanih na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine, među kojima su Stari most i stari grad Mostar, stećci i Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu.
UNESCO područje Starog mosta opisuje kao rezultat susreta predosmanskih, osmanskih, mediteranskih i zapadnoevropskih arhitektonskih utjecaja.
U obrazloženju se navodi da je Mostar primjer multikulturalnog urbanog naselja u kojem su stoljećima zajedno živjele različite etničke i vjerske zajednice.
Takav pristup pokazuje da se baština Bosne i Hercegovine ne može vjerodostojno svesti na samo jednu nacionalnu tradiciju, ali ni potpuno oduzeti bilo kojoj zajednici koja je u njenom stvaranju historijski učestvovala.
Spomenuo stećke, bosansko pismo i sevdalinku
Efendić je među najvažnijim elementima domaće kulturne baštine naveo srednjovjekovnu Bosnu, Bosansku crkvu, historijska pisma i jezik te stećke.
Stećci su 2016. godine upisani na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine kao zajedničko prekogranično dobro Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Najveći dio ovih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika nalazi se na području Bosne i Hercegovine.
Efendić je spomenuo i sevdalinku, Hasanaginicu, čaršije, hamame, sahat-kule te rad književnika, slikara, glumaca, muzičara i naučnika.
Njegova osnovna poruka jeste da Bosna i Hercegovina ima prepoznatljiv kulturni identitet nastao dugotrajnim susretom domaćih i širih evropskih i mediteranskih utjecaja.
Iznio sporne tvrdnje o bosanskim pravoslavcima
Efendić je ustvrdio da se dio pravoslavnog stanovništva Bosne i Hercegovine tek tokom posljednjih 150 godina, pod utjecajem političkih ideja iz Srbije, počeo nacionalno izjašnjavati kao srpski.
Nacionalni identiteti na Balkanu jesu se mijenjali i politički oblikovali tokom 19. i 20. stoljeća, ali Efendićeva formulacija predstavlja pojednostavljeno i politički obojeno tumačenje složenih historijskih procesa.
Identitet pravoslavnog stanovništva Bosne i Hercegovine ne može se svesti isključivo na rezultat propagande, kao što se ni historija drugih naroda u zemlji ne može objasniti jednom političkom ideologijom.
Velikosrpsku ideologiju povezao sa zločinima
Predsjednik Stranke za BiH zatim je iznio vrlo oštre ocjene o velikosrpskoj ideologiji, povezujući je s masovnim zločinima i veličanjem pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
U tom kontekstu spomenuo je Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su pred međunarodnim sudovima pravosnažno osuđeni na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine.
Ipak, zločini pojedinaca, političkih rukovodstava i vojnih formacija ne mogu se pripisivati čitavom narodu niti se mogu predstavljati kao njegova kultura.
Takve generalizacije dodatno produbljuju podjele i nisu primjerene ozbiljnoj raspravi o historiji, kulturnom identitetu i krivičnoj odgovornosti.
Pomenuo Gavrila Principa i Dražu Mihailovića
Efendić je među ličnostima koje povezuje sa spornom ideološkom tradicijom naveo Gavrila Principa i Dražu Mihailovića, zajedno s Karadžićem i Mladićem.
Takvo povezivanje historijskih ličnosti iz različitih perioda i konteksta predstavlja Efendićevu političku interpretaciju.
Njihove uloge, ciljevi i historijski značaj predmet su različitih stručnih i političkih tumačenja, zbog čega ih nije opravdano predstavljati kao jedinstvenu i neupitnu kategoriju.
Aladža i Ferhadija kao simboli obnove
Efendić je podsjetio i na rušenje džamija Aladže u Foči i Ferhadije u Banjoj Luci tokom rata.
Poručio je da njihovo uništenje nije moglo izbrisati višestoljetno kulturno prisustvo koje predstavljaju, jer su obje džamije nakon rata obnovljene.
Rušenje vjerskih i kulturnih objekata tokom rata predstavljalo je napad na kulturnu baštinu i zajednice kojima su pripadali.
Istovremeno, kulturna baština BiH obuhvata islamske, pravoslavne, katoličke, jevrejske i druge vjerske objekte, kao i spomenike koji nisu vezani za jednu konfesiju.
Dodik negirao zajedničko bosanskohercegovačko naslijeđe
Efendićeva reakcija uslijedila je nakon Dodikove tvrdnje da ne postoji bosanskohercegovačka historija i kulturna baština, već odvojeno srpsko, hrvatsko i tursko naslijeđe.
Takva Dodikova izjava također predstavlja politički i ideološki stav, a ne zaključak relevantnih međunarodnih institucija za zaštitu kulturne baštine.
UNESCO dobra upisuje pod nazivom države Bosne i Hercegovine i u svojim opisima naglašava međusobno prožimanje kulturnih, arhitektonskih i historijskih tradicija.
Stari most u Mostaru, naprimjer, opisan je kao simbol pomirenja, međunarodne saradnje i suživota različitih kulturnih, etničkih i vjerskih zajednica.
Politički sukob prešao u raspravu o identitetu
Reakcije Dodika i Efendića pokazuju da kulturna baština u Bosni i Hercegovini ostaje predmet političkih rasprava i međunacionalnih sporova.
Obojica su iznijela isključive tvrdnje: Dodik je negirao postojanje zajedničkog bosanskohercegovačkog naslijeđa, dok je Efendić negirao postojanje srpskog kulturnog naslijeđa u BiH.
Historijske činjenice ukazuju na složeniju sliku. Bosna i Hercegovina ima vlastiti državni i kulturno-historijski kontinuitet, ali je njena baština istovremeno nastajala doprinosima različitih zajednica, religija, država i civilizacijskih krugova.
Zbog toga kulturnu baštinu zemlje nije moguće vjerodostojno objasniti negiranjem Bosne i Hercegovine, ali ni isključivanjem kulturnog naslijeđa bilo kojeg njenog konstitutivnog naroda ili druge zajednice.
