Direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić govorio je u emisiji Plenum Federalne televizije o pripremama za obilježavanje 31. godišnjice genocida u Srebrenici, komemoraciji i kolektivnoj dženazi, potrazi za nestalim osobama, radu pravosuđa, negiranju genocida i pokušajima stvaranja, kako je rekao, “kontrahistorije” Srebrenice.
Govoreći o organizaciji ovogodišnje komemoracije, Suljagić je kazao da pripreme teku ustaljenim tokom i da u ovom trenutku ne vidi ozbiljne sigurnosne probleme.
Ipak, iznio je kritike na račun policije Republike Srpske, navodeći da se, prema njegovom mišljenju, gotovo svake godine pokušava stvoriti atmosfera pritiska oko komemoracije i ukopa žrtava.
Poručio je da Memorijalni centar Srebrenica-Potočari djeluje u izrazito teškom i često neprijateljskom okruženju.
Prema njegovim riječima, ova institucija se kontinuirano suočava s verbalnim napadima, teorijama zavjere i pokušajima osporavanja rada, ali uprkos tome nastavlja obavljati jednu od najvažnijih memorijalnih i istraživačkih misija u Bosni i Hercegovini.
“Memorijalni centar Srebrenica nije samo institucija koja radi težak posao, nego institucija koja taj posao radi uprkos svemu”, poručio je Suljagić.
Tony Birtley među ovogodišnjim govornicima
Suljagić je govorio i o ovogodišnjim govornicima na obilježavanju godišnjice genocida.
Posebno je izdvojio britanskog novinara Tonyja Birtleyja, kojeg je opisao kao autentičnog svjedoka jednog vremena i važnog međunarodnog glasa u dokumentovanju istine o Srebrenici.
Prema Suljagićevim riječima, Birtley je bio svjedok događaja koji su obilježili historiju Bosne i Hercegovine, a njegova novinarska platforma tada je imala snažan međunarodni utjecaj.
Potraga za nestalima i porodice koje još čekaju
Govoreći o sve manjem broju žrtava koje se svake godine ukopavaju u Potočarima, Suljagić je kazao da suštinski problem nije u porodicama koje čekaju pronalazak dodatnih posmrtnih ostataka, nego u tome što veliki broj žrtava još nije pronađen.
Prema njegovim riječima, oko 80 porodica ima određene posmrtne ostatke svojih najmilijih, ali smatraju da oni nisu dovoljni za ukop.
Mnogo veći problem, kako je naglasio, jeste činjenica da mnogi nestali još uvijek nisu pronađeni.
Suljagić je govorio i iz ličnog iskustva, podsjećajući da je za posmrtnim ostacima svog oca tragao više od deset godina.
Kazao je da dobro zna šta znači živjeti bez mjesta na koje porodica može otići, položiti cvijeće, proučiti molitvu i pronaći barem minimum smiraja.
“Nije to samo potraga za kostima. To je potraga za mjestom u životu koje nedostaje”, poruka je koju je uputio govoreći o porodicama nestalih.
Kritike na račun pravosuđa
Suljagić je oštro kritikovao stanje u domaćem pravosuđu, posebno kada je riječ o predmetima ratnih zločina.
Ocijenio je da je ozbiljan pad u istraživanju ratnih zločina počeo nakon odlaska stranih sudija i tužilaca iz Suda Bosne i Hercegovine.
Prema njegovom mišljenju, od tog trenutka ljudi koji imaju informacije o masovnim grobnicama više nisu suočeni s ozbiljnim pritiskom pravosudnog sistema i mogućnošću dugotrajnih kazni.
Naglasio je da institucijama koje tragaju za nestalima trebaju budžeti, kapaciteti i stručna podrška, ali da je ključni problem nedostatak političke volje.
“Nemojmo kriviti institucije tamo gdje postoji manjak političke volje”, poručio je.
Suljagić je iznio i jednu od najoštrijih poruka, navodeći da se proces potrage za nestalima mora shvatiti ozbiljno ili se porodicama mora otvoreno reći šta država može, a šta ne može učiniti.
Prema njegovim riječima, nije pošteno porodicama stalno davati nadu ako institucije nemaju stvarnu namjeru i kapacitet da proces potrage vode snažnije.
Genocid, negiranje i politička odgovornost
Suljagić je govorio i o negiranju genocida, ističući da se ono ne može posmatrati kao puko mišljenje, već kao politička praksa koja ima posljedice.
Naveo je da je zbog izjave Milorada Dodika o Ratku Mladiću podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, ali da, prema njegovim riječima, još nije dobio informacije o postupanju po toj prijavi.
Ukazao je na ono što smatra nejednakom primjenom zakona, poručivši da institucije moraju jednako postupati prema svima.
Prema njegovoj ocjeni, ne može se jedan pojedinac sankcionisati zbog veličanja osuđenih ratnih zločinaca, a drugi ne, ukoliko je riječ o istoj vrsti ponašanja.
Suljagić je naglasio da je genocid po svojoj prirodi politički zločin, jer ga, kako je rekao, može počiniti samo organizovana politička zajednica nad drugom političkom zajednicom.
Posebno problematičnim smatra to što negiranje genocida i uvredljiva retorika o žrtvama imaju svoju političku publiku.
Prema njegovom mišljenju, najveći problem nije samo u izjavama pojedinih političara, nego u činjenici da takve izjave mogu donositi političku podršku.
Rezolucija UN-a i obrazovanje o Srebrenici
Govoreći o Rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o Srebrenici, Suljagić je kazao da je ona otvorila novi prostor za međunarodno institucionaliziranje sjećanja.
Naveo je da će od ove godine komemoraciju povodom Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici organizovati Sekretarijat Ujedinjenih nacija.
Suljagić je rekao i da Memorijalni centar razgovara s nastavnim kadrom i obrazovnim institucijama iz nekoliko evropskih zemalja kako bi se tema genocida u Srebrenici uvrstila u nastavne planove i programe.
Prema njegovim riječima, cilj je da se na osnovu Rezolucije o Srebrenici razviju obrazovni sadržaji koji će mladima širom Evrope omogućiti da uče o činjenicama, sudskim presudama i historijskom kontekstu genocida.
Pokušaji stvaranja “kontrahistorije”
Suljagić je upozorio i na pokušaje stvaranja, kako je rekao, “kontrahistorije” Srebrenice.
Poručio je da Memorijalni centar ne treba ulaziti u rasprave zasnovane na političkim interpretacijama i mitovima, nego nastaviti raditi na osnovu dokumenata, sudskih presuda, arhiva i svjedočenja.
“Imamo dokumente i znamo šta je ko potpisivao. Historija se piše na osnovu dokaza, a ne na osnovu nečijeg slobodnog uvjerenja”, poručio je Suljagić.
Naglasio je da se događaji iz jula 1995. godine ne mogu posmatrati izolovano od višegodišnje opsade, gladi, sistematskog nasilja i međunarodnog konteksta u kojem je Srebrenica bila zaštićena zona UN-a.
Prema njegovom mišljenju, Srebrenica je i dalje “živa historija” — neispričana, nedovršena i duboko prisutna u životima preživjelih, porodica žrtava i države Bosne i Hercegovine.
Na kraju je poručio da je istina o Srebrenici već odnijela pobjedu jer je postala dio svjetskog historijskog zapisa.
“Srebrenicu smo upisali u historiju. To je sada dio svjetskog zapisnika”, zaključio je Suljagić.
