Ustavni sud Bosne i Hercegovine objavio je detaljno obrazloženje odluke kojom je odbijen zahtjev 32 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 203a Krivičnog zakona BiH.
Riječ je o odredbi koju je 2023. godine nametnuo tadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt, a kojom je uvedeno krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika.
Upravo na osnovu te zakonske odredbe Milorad Dodik je ranije pravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske.
Ustavni sud je u odluci zaključio da su osporene odredbe u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i članom 7 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sud je naveo da su zakonske odredbe dostupne, dovoljno određene i predvidljive, te da imaju legitiman cilj — zaštitu vladavine prava i funkcionisanja pravnog poretka Bosne i Hercegovine.
Zašto je Ustavni sud razmatrao Schmidtov zakon
U obrazloženju odluke Ustavni sud je podsjetio na svoju raniju praksu prema kojoj ovlaštenja visokog predstavnika proizlaze iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a i Bonske deklaracije.
Sud je naglasio da sama ovlaštenja visokog predstavnika, kao ni način njihovog vršenja, nisu predmet kontrole Ustavnog suda.
Međutim, kada visoki predstavnik interveniše u pravni sistem Bosne i Hercegovine i zamjenjuje domaće zakonodavne organe, zakoni koje donese imaju pravnu prirodu domaćih zakona.
Zbog toga se takvi propisi, nakon što postanu dio pravnog poretka BiH, mogu preispitivati pred Ustavnim sudom u pogledu njihove usklađenosti s Ustavom BiH.
U konkretnom slučaju, Sud je zaključio da je visoki predstavnik direktno intervenisao u Krivični zakon BiH i time djelovao kao zakonodavna vlast Bosne i Hercegovine, umjesto Parlamentarne skupštine BiH.
Odbijeni navodi o nepostojanju nadležnosti
Podnosioci zahtjeva tvrdili su da visoki predstavnik nije mogao propisati krivično djelo i da je time povrijeđeno načelo vladavine prava iz člana I/2 Ustava BiH.
Ustavni sud je odbacio takav argument.
Sud je naveo da sporni član 203a ima pravnu prirodu zakona jer je normativno sadržan u Krivičnom zakonu BiH, koji je zakon u formalnom i suštinskom smislu.
Prema stavu Suda, činjenica da je izmjene donio visoki predstavnik, zamjenjujući domaće zakonodavno tijelo, ne mijenja karakter tih izmjena kao zakona Bosne i Hercegovine.
Također je istaknuto da Parlamentarna skupština BiH može mijenjati ili dopunjavati zakone koje je nametnuo visoki predstavnik, što dodatno potvrđuje njihov karakter domaćeg zakonodavstva.
Sud: Načelo lex scripta nije povrijeđeno
Jedan od ključnih argumenata podnosilaca zahtjeva bio je da krivično djelo mora biti propisano zakonom, a ne aktom visokog predstavnika.
Ustavni sud je zaključio da je temeljni zahtjev načela lex scripta ispunjen.
Prema obrazloženju, sporni član 203a nalazi se u Krivičnom zakonu BiH, a Krivični zakon BiH je zakon u formalnom i materijalnom smislu.
Sud je zato ocijenio da nije osnovana tvrdnja da je riječ o aktu koji ne može proizvoditi krivičnopravne posljedice.
Zakon je bio javno dostupan
Ustavni sud se bavio i tvrdnjom da izmjene Krivičnog zakona BiH nisu bile dovoljno dostupne javnosti.
Sud je naveo da je sporni zakon 1. jula 2023. godine objavljen na službenoj stranici OHR-a, a potom i u “Službenom glasniku BiH” 7. jula 2023. godine.
Također je istaknuto da je datum stupanja na snagu bio jasno određen — 2. juli 2023. godine.
Prema ocjeni Suda, takva objava spriječila je bilo kakvu pravnu neizvjesnost u pogledu trenutka od kojeg se zakon primjenjuje.
Sud je dodatno naveo da je donošenju zakona prethodilo intenzivno medijsko izvještavanje o potezima Narodne skupštine Republike Srpske i najavama reakcije visokog predstavnika.
U obrazloženju se navodi i da su najviši predstavnici vlasti u Republici Srpskoj bili svjesni mogućnosti donošenja spornog zakona, budući da je njihovo političko djelovanje bilo razlog intervencije visokog predstavnika.
Odredba je dovoljno jasna i predvidljiva
Podnosioci zahtjeva tvrdili su i da je formulacija “odluka visokog predstavnika” neodređena, jer se ne nalazi u Ustavu BiH niti je posebno definisana u Krivičnom zakonu BiH.
Ustavni sud je i taj argument odbio kao neosnovan.
Sud je ocijenio da su radnje opisane u članu 203a dovoljno jasne, jer se odnose na neprimjenjivanje, neprovođenje, neizvršavanje ili drugo nepoštivanje odluka visokog predstavnika, kao i na sprečavanje ili ometanje njihove primjene.
U odluci se navodi da se ti pojmovi uklapaju u standardnu krivičnopravnu terminologiju i da ne stvaraju nejasnoće u pogledu zabranjenog ponašanja.
Također je istaknuto da je krug osoba na koje se norma odnosi jasno određen, jer su to službene i odgovorne osobe u institucijama vlasti na različitim nivoima.
Sud je naveo da pojmovi “službena osoba” i “odgovorna osoba” već postoje u općem dijelu Krivičnog zakona BiH, zbog čega ne postoji nejasnoća u vezi s tim ko može odgovarati za ovo krivično djelo.
Odluke visokog predstavnika su javno dostupan skup akata
Ustavni sud je zaključio da pojam “odluka visokog predstavnika” nije neodređen samo zato što nema posebnu zakonsku definiciju.
Prema stavu Suda, u Bosni i Hercegovini postoji jasan i javno dostupan korpus odluka visokog predstavnika.
Te odluke su pisani i zvanični akti, objavljuju se na službenoj stranici OHR-a i u “Službenom glasniku BiH”, te se zainteresovane osobe mogu upoznati s njihovim sadržajem.
Sud je naglasio da nepostojanje zakonske definicije određenog pojma samo po sebi ne znači da je krivičnopravna norma neodređena, posebno ako se taj pojam može razumjeti iz konteksta i dostupnih izvora.
Sud odbacio tvrdnje o kriminalizaciji političkog neslaganja
Podnosioci zahtjeva tvrdili su da član 203a Krivičnog zakona BiH kriminalizira političko neslaganje, javnu debatu i ustavnu raspravu o ulozi OHR-a.
Ustavni sud je zaključio da ta tvrdnja nije osnovana.
Prema obrazloženju, sporna odredba ne odnosi se na političko mišljenje, kritiku visokog predstavnika, neslaganje s njegovim odlukama ili javnu i parlamentarnu raspravu o ulozi OHR-a.
Sud je naglasio da se član 203a odnosi isključivo na konkretno postupanje službenih i odgovornih osoba koje ne primijene, ne provedu, ne izvrše ili na drugi način ne poštuju odluku visokog predstavnika.
Drugim riječima, prema stavu Ustavnog suda, političko neslaganje nije krivično djelo, ali neizvršavanje obavezujućih odluka od strane odgovornih osoba može biti predmet krivične odgovornosti.
Zaštita vladavine prava, a ne autoriteta visokog predstavnika
Ustavni sud je u odluci naveo da cilj sporne odredbe nije zaštita ličnosti visokog predstavnika niti njegovog političkog autoriteta.
Prema obrazloženju, cilj je osigurati provođenje odluka koje proizvode pravne učinke u pravnom poretku Bosne i Hercegovine.
Sud je istakao da je zaštitni objekt člana 203a povezan s očuvanjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, stabilnošću i funkcionisanjem institucija, provedbom Dejtonskog mirovnog sporazuma i vladavinom prava.
Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud je zaključio da osporene odredbe ostaju na snazi i da zahtjev 32 poslanika iz NSRS-a nije osnovan.
Ova odluka ne predstavlja novo odlučivanje o pojedinačnoj presudi Miloradu Dodiku, nego ocjenu ustavnosti zakonskih odredbi na osnovu kojih je vođen krivični postupak.
