Tokom rasprave u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija o radu Rezidualnog mehanizma za međunarodne krivične sudove, predstavnica Bosne i Hercegovine pri UN-u, savjetnica ambasadorice Šejla Đurbuzović, uputila je snažnu poruku povodom zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu Ratka Mladića iz humanitarnih razloga.
Obraćajući se članicama Vijeća sigurnosti, Đurbuzović je podsjetila da je Ratko Mladić pravosnažno osuđen za najteže ratne zločine, uključujući genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i terorisanje civilnog stanovništva tokom opsade Sarajeva.
Govoreći o pozivima na njegovo prijevremeno oslobađanje, postavila je pitanje da li zagovornici takvih prijedloga pokazuju istu empatiju prema hiljadama žrtava i njihovim porodicama koje i danas tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih.
„Mnoge majke još uvijek nisu pronašle kosti svoje djece, mnoge porodice i dalje čekaju informacije o masovnim grobnicama i sudbini nestalih. Upravo njima pripada naša empatija i pažnja“, poručila je Đurbuzović.
Podsjetila je da postoje brojni dokumentovani dokazi, video-snimci i javne izjave iz perioda nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, koje su bile sastavni dio sudskih postupaka i presuda međunarodnih sudova.
Prema njenim riječima, Mladić nikada nije iskazao iskreno kajanje niti je doprinio rasvjetljavanju sudbine nestalih osoba, zbog čega ne postoje moralni razlozi koji bi opravdali njegovo prijevremeno puštanje na slobodu.
Predstavnica Bosne i Hercegovine izrazila je podršku odluci predsjednice Rezidualnog mehanizma kojom je ranije odbijen zahtjev za prijevremeno oslobađanje, ističući da su prema osuđeniku ispoštovani svi međunarodni standardi koji se odnose na human tretman zatvorenika.
Rasprava u Vijeću sigurnosti ponovo je otvorila pitanje odnosa međunarodne zajednice prema ratnim zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali i važnosti očuvanja sjećanja na žrtve genocida i drugih teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
Iz Bosne i Hercegovine poručeno je da pravda za žrtve mora ostati prioritet te da se zahtjevi za prijevremeno oslobađanje osoba osuđenih za najteže zločine ne mogu posmatrati odvojeno od odgovornosti koju nose njihove presude.
„Empatija pripada žrtvama, njihovim porodicama i svima koji još čekaju istinu i pravdu, a ne onima koji su za najteže zločine pravosnažno osuđeni pred međunarodnim sudovima“, zaključila je Đurbuzović.
