Partnerstvo između Turske i Rusije, koje je godinama predstavljalo jedan od najneobičnijih saveza na međunarodnoj sceni, ulazi u novu fazu obilježenu rastućim nesuglasicama i promjenom odnosa snaga.
Kako navodi New York Times, rat u Siriji prije desetak godina približio je predsjednika Rusije Vladimira Putina i turskog lidera Recepa Tayyipa Erdogana. Iako su podržavali suprotstavljene strane u sirijskom sukobu, Moskva i Ankara uspjele su pronaći model saradnje koji je godinama donosio koristi objema stranama.
Dok je Rusija štitila režim Bašara al-Asada, Turska je podržavala pobunjeničke snage. Uprkos tome, dvije zemlje su kroz niz političkih dogovora uspjele izbjeći direktan sukob i podijeliti zone utjecaja u Siriji.
Rat u Ukrajini promijenio odnos snaga
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, odnos između Moskve i Ankare počeo se mijenjati.
Turska se nije pridružila zapadnim sankcijama protiv Rusije, što je Putinu omogućilo da preko Ankare održava dio trgovinskih i ekonomskih tokova prema svijetu. Istovremeno, Erdogan je jačao svoju pregovaračku poziciju i povećavao politički utjecaj.
Međutim, ključni preokret dogodio se krajem 2024. godine nakon pada režima Bašara al-Asada.
Rusija, opterećena ratom u Ukrajini, nije uspjela spasiti svog dugogodišnjeg saveznika, dok je Turska, koja je godinama podržavala opozicione snage, postala najutjecajniji vanjski faktor u novoj Siriji.
Zelenski u Siriji uz podršku Ankare
Nova situacija otvorila je prostor i za Ukrajinu.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski u aprilu je, koristeći turski državni avion, posjetio Siriju gdje je razgovarao s novim sirijskim liderom Ahmedom al-Šaraom i turskim zvaničnicima o mogućnostima vojne i energetske saradnje.
Ukrajina nastoji iskoristiti iskustva stečena tokom rata s Rusijom, posebno u oblasti proizvodnje dronova i sistema protivzračne odbrane, kako bi ojačala svoju međunarodnu poziciju i otvorila nova tržišta na Bliskom istoku.
Turska u tome vidi priliku za dodatno širenje vlastitog utjecaja i jačanje saradnje sa zemljama Zaljeva.
Ruski utjecaj slabi
Posljednjih godina Moskva je značajno ulagala u razvoj političkih, sigurnosnih i ekonomskih veza sa zaljevskim monarhijama.
Međutim, sve veće prisustvo Ukrajine i aktivna podrška Turske tim procesima predstavljaju ozbiljan izazov ruskim interesima u regiji.
Analitičari smatraju da Erdogan danas ima mnogo veću slobodu djelovanja nego ranije, upravo zbog slabljenja ruske pozicije usljed dugotrajnog rata u Ukrajini.
Za Ukrajinu je to prilika za pronalazak novih saveznika, investicija i tržišta, dok Turska dodatno učvršćuje poziciju regionalne sile koja više ne balansira između NATO-a i Rusije kao nekada.
Nova geopolitička realnost
Sve veća saradnja Ankare i Kijeva pokazuje koliko su se geopolitičke okolnosti promijenile u posljednjih nekoliko godina.
Dok je Putin nekada imao snažan utjecaj na Bliskom istoku, danas se suočava s činjenicom da jedan od njegovih najvažnijih partnera sve otvorenije podržava Ukrajinu i pomaže joj da se pozicionira upravo u regijama koje su se ranije smatrale dijelom ruske sfere utjecaja.
Zbog toga brojni analitičari ocjenjuju da se partnerstvo Erdogana i Putina nalazi na najvećem iskušenju od početka njihove saradnje, a da bi naredni potezi Turske mogli dodatno oslabiti ruski položaj na Bliskom istoku.
