Slučaj kompanije Viaduct postaje jedna od najvećih postratnih finansijsko-pravnih kontroverzi u Bosna i Hercegovina nakon tvrdnji da je firma, kojoj je po arbitražnoj presudi isplaćeno više od 56 miliona eura, ubrzo zatim prodata za samo milion eura.
O cijelom slučaju govorio je Primož Cirman, urednik portala Necenzurirano.si, koji tvrdi da postoje brojni elementi koji zahtijevaju ozbiljnu međunarodnu istragu.
Ključne tvrdnje iz istrage
Prema Cirmanovim navodima:
- kompaniju Viaduct kupio je makedonski državljanin Krste Blaževski
- kupovina je izvršena preko novoosnovane firme registrovane u London
- Viaduct godinama nije imao ozbiljne poslovne aktivnosti niti finansijski kapacitet za projekte ogromne vrijednosti
- novac od arbitraže navodno nije ostao na računima u Slovenija nego je prebačen na račune u Sjedinjene Američke Države
- ranije se, prema njegovim tvrdnjama, razmatrala i mogućnost isplate preko offshore računa na Jersey
Cirman tvrdi da iz javno dostupnih finansijskih izvještaja nije moguće jasno pratiti gdje je završio najveći dio novca.
Zašto je slučaj sporan?
Najveće kontroverze odnose se na nekoliko pitanja:
- Kako je mala i gotovo neaktivna firma dobila koncesiju i kasnije arbitražni spor ogromne vrijednosti?
- Ko je finansirao dugotrajni arbitražni postupak?
- Zašto je firma prodata neposredno nakon isplate odštete?
- Gdje je završio novac poreskih obveznika?
- Postoje li političke ili poslovne veze između ljudi uključenih u slučaj i vlasti u Republika Srpska?
Cirman je u tom kontekstu spomenuo i slovenskog advokata Damjan Belić, kao i ranije medijske navode o zaštitarskoj kompaniji Centurion iz Bijeljina, koja se dovodila u vezu s ljudima bliskim Milorad Dodik.
Dodik je ranije negirao bilo kakvu povezanost sa slučajem.
Šta je arbitražni spor?
Spor se odnosi na višegodišnji arbitražni postupak protiv BiH zbog raskinute koncesije za hidroenergetski projekat u Republici Srpskoj. Nakon arbitražne odluke država je bila obavezna isplatiti desetine miliona eura odštete.
Upravo ogromna razlika između vrijednosti arbitražne naplate i kasnije prodajne cijene firme dodatno je pojačala sumnje i interes javnosti.
Može li se novac vratiti?
Prema Cirmanovoj procjeni, mogućnost vraćanja novca je mala jer postoji pravosnažna arbitražna presuda i formalno-pravni okvir koji štiti izvršenu isplatu.
Ipak, smatra da bi međunarodne institucije morale detaljno istražiti:
- tokove novca,
- vlasničke strukture,
- moguće offshore aranžmane,
- političko-poslovne veze,
- te eventualno pranje novca ili zloupotrebe javnih sredstava.
