U Tuzla je danas obilježena 34. godišnjica odbrane grada od oružanog napada koji su 15. maja 1992. godine izvele paravojne formacije takozvane “Srpske Republike BiH” i pripadnici tadašnje Vojske Jugoslavije.
Napad je odbijen zahvaljujući reakciji pripadnika Stanice javne bezbjednosti Tuzla, koji su djelovali u skladu s tadašnjim Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i važećim zakonima. Taj događaj smatra se jednim od prvih značajnijih otpora agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Dodik: “Tuzlanska kolona je trajni dokaz zločina”
Milorad Dodik izjavio je povodom godišnjice da su “mladići koji su vjerovali da napuštaju grad u skladu sa dogovorom dočekani iz zasjede”.
– Snimci zapaljenih vozila i tijela vojnika koji su obišli svijet ostali su trajni dokaz planiranog zločina koji ni poslije više od tri decenije nije dobio pravdu kakvu zaslužuju nevine žrtve i njihove porodice – rekao je Dodik.
On je naveo kako su, prema njegovom mišljenju, srpske žrtve sistematski zanemarene te optužio pravosuđe BiH za selektivan pristup ratnim zločinima.
– BiH je zemlja u kojoj su srpske žrtve nevažne, a srpska stradanja nepoželjna tema – izjavio je Dodik.
Govoreći o događajima iz rata, Dodik je spomenuo i Dobrovoljačku ulicu, Sijekovac i ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, tvrdeći da su to primjeri politike koja je, kako kaže, vodila ka sukobu u Bosni i Hercegovini.
U Tuzli obilježavanje Dana odbrane grada
Istovremeno, u Tuzli je godišnjica obilježena kao Dan odbrane grada. Organizatori podsjećaju da su tri dana prije događaja u Tuzli u Banjoj Luci formirane paravojne jedinice koje su stavljene pod komandu kasnije osuđenog ratnog zločinca Ratko Mladić.
Prema zvaničnim stavovima institucija Tuzle i dijela historičara, akcijom odbrane spriječeno je zauzimanje grada i širenje sukoba na sjeveroistočni dio Bosne i Hercegovine.
Nastavak političkih podjela oko ratnih događaja
Dodikove izjave izazvale su nove političke reakcije jer se u njima, prema kritikama iz Sarajeva i Tuzle, zanemaruje uloga tadašnje JNA i paravojnih formacija u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Posebno se problematičnim ocjenjuje retorika kojom se cijeli srpski narod predstavlja kao trajna žrtva, dok se ratni događaji interpretiraju isključivo iz jednog političkog ugla.
I više od tri decenije nakon rata, događaji u Tuzli iz maja 1992. godine ostaju jedno od najosjetljivijih pitanja u političkim i historijskim raspravama u Bosni i Hercegovini.
