Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. godine, poznat kao War Powers Resolution, donesen je nakon iskustava iz Vijetnamskog rata kako bi ograničio mogućnost američkog predsjednika da samostalno vodi vojne operacije bez kontrole Kongres Sjedinjenih Američkih Država.
Prema tom zakonu, predsjednik može pokrenuti vojnu akciju bez prethodnog odobrenja Kongresa, ali je dužan:
- obavijestiti Kongres u roku od 48 sati
- prekinuti operacije u roku od 60 dana, osim ako dobije formalno odobrenje
U aktuelnoj situaciji, Donald Trump je pokrenuo napade na Iran i Libanon 28. februara, zajedno s izraelskim premijerom Benjamin Netanyahu. Obavještavanje Kongresa aktiviralo je 60-dnevni rok, koji je sada istekao.
Spor oko tumačenja zakona
Administracija tvrdi da se rok može “pauzirati” tokom primirja koje je stupilo na snagu 7. aprila, dok demokrate smatraju da to nije pravno utemeljeno i da operacije – uključujući pomorsku blokadu – i dalje predstavljaju neprijateljstva.
Ministar odbrane Pete Hegseth pozvao se i na dodatnu odredbu koja omogućava produženje od 30 dana radi sigurnog povlačenja trupa, ali kritičari tvrde da to nije primjenjivo u ovom slučaju.
Politička realnost u Kongresu
Iako dio zakonodavaca traži glasanje o autorizaciji vojne sile, lider republikanske većine John Thune poručio je da takvo glasanje nije planirano. To znači da je malo vjerovatno da će Kongres aktivno ograničiti predsjedničke poteze, uprkos protivljenju dijela demokrata, uključujući Adam Smith.
Strategija prema Iranu
SAD trenutno kombinuju vojni i ekonomski pritisak:
- nastavak pomorske blokade
- pokušaj ograničavanja izvoza nafte iz Irana
- politički pritisak kroz saveznike
Istovremeno, Iran zadržava kontrolu nad ključnim pomorskim pravcem – Hormuški moreuz, kroz koji prolazi veliki dio svjetske nafte.
Nova inicijativa i globalni odnosi
Američka diplomatija pokrenula je inicijativu “Konstrukcija pomorske slobode”, kojom pokušava okupiti međunarodnu koaliciju za zaštitu plovidbe. Međutim, reakcije saveznika su oprezne, posebno zbog straha od eskalacije sukoba.
U međuvremenu, Kina koristi situaciju za jačanje svog geopolitičkog utjecaja, dok napetosti između SAD-a i evropskih saveznika rastu zbog neslaganja oko pristupa Iranu.
Zaključak
Iako pravni okvir postoji, njegova primjena u praksi zavisi od političke volje. Trenutna situacija pokazuje da predsjedničke ovlasti u vojnim pitanjima i dalje ostaju široke, posebno kada Kongres ne insistira na aktivnoj kontroli.
