Podaci Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa jasno pokazuju da je Bosna i Hercegovina izrazito ovisna o uvozu hrane – i to u mjeri koja nosi ozbiljne ekonomske i sigurnosne posljedice.
U 2025. godini uvezeno je prehrambenih proizvoda u vrijednosti od čak 2,72 milijarde eura, dok je izvoz iznosio svega oko 619 miliona eura. To znači da BiH ima višestruko veći uvoz nego izvoz, odnosno značajan trgovinski deficit u sektoru hrane.
Šta BiH najviše uvozi?
Među ključnim uvoznim proizvodima nalaze se osnovne životne namirnice:
- goveđe meso (131,1 milion €)
- pšenica (66,5 miliona €)
- pekarski proizvodi (~70 miliona €, rast 21%)
- stočna hrana (73,5 miliona €)
- voda (146,2 miliona €)
- kafa (93,2 miliona €)
- pivo (94,3 miliona €)
- sastojci za alkoholna pića (157,6 miliona €)
Ovi podaci pokazuju da BiH ne uvozi samo luksuznu robu, već i osnovne prehrambene proizvode koji čine svakodnevnu potrošnju.
Šta BiH izvozi?
Izvoz je znatno skromniji i uglavnom se odnosi na:
- sirovine i poluproizvode (npr. smrznute maline)
- mlijeko (35,3 miliona €)
- jestiva ulja
- brašno i pekarske proizvode
Drugim riječima, BiH više izvozi niskoobrađene proizvode, a uvozi gotovu i skuplju robu, što dodatno pogoršava trgovinski balans.
Od koga najviše zavisimo?
Najveći dio uvoza dolazi iz:
- Srbije (701 milion €)
- Hrvatske (334,3 miliona €)
- Njemačke (205,3 miliona €)
- Italije i Mađarske
Ukupno, EU učestvuje sa 54% uvoza, a zemlje CEFTA dodatnih 29%.
Zašto je ovo problem?
Ekonomski analitičari upozoravaju na nekoliko ključnih rizika:
- Rast cijena hrane na globalnom tržištu direktno pogađa građane BiH
- Prehrambena nesigurnost – zemlja zavisi od uvoza za osnovne potrebe
- Slaba domaća proizvodnja uprkos dobrim resursima
- Strukturna neravnoteža – izvoz sirovina, uvoz gotove hrane
Kako ističe analitičar Igor Gavran, bez ozbiljnih ulaganja u:
- poljoprivredu
- preradu hrane
- logistiku i lance snabdijevanja
ovaj model će ostati dugoročan problem.
Zaključak
BiH ima potencijal da proizvodi više hrane nego što trenutno proizvodi, ali bez sistemskih ulaganja i reformi ostaje u poziciji uvozno ovisne ekonomije. To znači da svaki globalni poremećaj – rat, suša ili skok cijena – direktno utiče na standard građana.
