Dok je rat trajao, mnogi su se pitali kako će se Donald Trump izvući iz geopolitičke situacije u koju se doveo. Za sada nema znakova da će mu prelazak na diplomatski put značajno olakšati taj položaj.
Retorika i zahtjevi Sjedinjene Američke Države i Iran pokazuju da obje strane u pregovore ulaze s maksimalističkim ciljevima, tražeći gotovo potpunu kapitulaciju druge strane – posebno kada je riječ o nuklearnom programu i razvoju projektila. U takvim okolnostima, čak bi i minimalan napredak predstavljao uspjeh za američki pregovarački tim predvođen JD Vance.
Međutim, postoji realan rizik da pregovori umjesto približavanja stavova dodatno ogole duboke razlike i potpuno uruše proces.
U tom kontekstu, tvrdnje Donald Trump da bi dvije zemlje mogle zajednički upravljati obogaćenim uranijem ili čak sarađivati u prometu kroz Hormuški moreuz djeluju nerealno, posebno nakon što je Teheran signalizirao spremnost da koristi moreuz kao ključni instrument pritiska.
Istovremeno, obje strane pokušavaju predstaviti situaciju kao vlastitu pobjedu. U Teheran su održane proslave, dok je Bijela kuća, preko Karoline Leavitt, naglašavala Trumpovu sposobnost da „osigura mir i zaštiti američke interese“.
Iako američka administracija tvrdi da je vojnom kampanjom oslabila iranske kapacitete, iranski odgovor i zadržavanje strateških resursa ukazuju da sukob nije riješen, već samo prešao u novu fazu.
Dodatne komplikacije dolaze iz Libanon, gdje Izrael nastavlja napade na Hezbollah, što Teheran vidi kao kršenje primirja. Washington, s druge strane, tvrdi da Liban nije dio dogovora, što dodatno produbljuje nesporazume.
Pregovori koji bi se trebali održati uz posredovanje Pakistan suočavaju se s ozbiljnim izazovima već na samom početku. Analitičari upozoravaju da su pregovori s Iranom dugotrajni i složeni, te da je nerealno očekivati brzo rješenje.
Bivši američki zvaničnik Brett McGurk upozorava da bi bez pažljivo pripremljene strategije proces mogao završiti potpunim neuspjehom.
Dodatno, Iran ulazi u pregovore s jačom pozicijom zahvaljujući kontroli nad Hormuškim moreuzom, što mu omogućava direktan utjecaj na globalno tržište nafte i daje mu značajnu pregovaračku prednost.
Sve to ukazuje da diplomatski put ne znači kraj krize, već početak dugotrajnog i neizvjesnog procesa u kojem će se testirati i politička strategija i strpljenje svih uključenih strana.
