Funkcija ajatolaha u Iranu često se doživljava kao isključivo politička, ali ona je prije svega vjerska. Ipak, u iranskom teokratskom sistemu vrhovni vjerski vođa ima presudnu riječ o gotovo svim ključnim državnim pitanjima – od politike i pravosuđa do vojske i vanjske politike.
Iranski sistem vlasti zasniva se na doktrini velayat-e faqih (vladavina islamskog pravnika), razvijenoj unutar šiitskog islama. Prema tom učenju, vrhovni vjerski učenjak privremeno upravlja državom dok se ne pojavi 12. imam Muhamed al-Mahdi, za kojeg šiiti vjeruju da je u skrivanju i da će se jednog dana vratiti kao nosilac pravde. Upravo zbog tog vjerovanja, postojanje ajatolaha smatra se neophodnim i nezamjenjivim u političko-vjerskom poretku Irana.
Ko bira novog vrhovnog vođu Irana
Nakon smrti ili uklanjanja vrhovnog vođe, novog ajatolaha bira Skupština stručnjaka, tijelo koje čini 88 šiitskih klerika. Iako se formalno biraju na izborima svakih osam godina, sve kandidate prethodno mora odobriti Vijeće čuvara, institucija koja često eliminiše umjerenije ili reformističke kandidate.
Prema iranskom ustavu, kandidat za vrhovnog vođu mora biti vrhunski islamski pravnik (faqih) s visokim moralnim i političkim kvalifikacijama. U praksi, međutim, prednost se daje politički pouzdanim osobama koje uživaju podršku ključnih centara moći, prije svega Revolucionarne garde.
Zatvoren i netransparentan proces
Slično izboru pape u Vatikanu, Skupština stručnjaka zasjeda iza zatvorenih vrata. Rasprave, lobiranja i sigurnosni utjecaji odvijaju se daleko od očiju javnosti, a cijeli proces smatra se izrazito netransparentnim. Revolucionarna garda ima snažan utjecaj na konačnu odluku, što dodatno ograničava mogućnost izbora reformistički orijentisanog vođe.
Privremeno vodstvo dok se ne izabere ajatolah
U prijelaznom periodu, dok se ne izabere novi vrhovni vođa, iranski ustav predviđa privremeno kolektivno rukovodstvo. Ono se obično sastoji od predsjednika države, šefa pravosuđa i jednog člana Vijeća čuvara kojeg imenuje Vijeće za razboritost. Ovaj mehanizam osigurava kontinuitet vlasti i stabilnost sistema.
Promjena osobe ne znači promjenu sistema
S obzirom na sastav Skupštine stručnjaka i snažan utjecaj sigurnosno-vojnih struktura, malo je vjerovatno da bi nasljednik mogao donijeti suštinski zaokret ka liberalnijoj ili prozapadnoj politici. Iranska teokratija nije zasnovana na jednoj osobi, već na duboko ukorijenjenom institucionalnom i vjerskom sistemu.
Zbog toga promjena ajatolaha ne znači automatski i promjenu kursa države – sistem ostaje, bez obzira na to ko se nalazi na njegovom čelu.
