Historijski kontekst austrougarske vlasti u BiH
Historičar, diplomata i bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Francuskoj Slobodan Šoja ocijenio je da inicijativa za podizanje spomenika austrougarskom prijestolonasljedniku Franzu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji u Sarajevu ima ozbiljne političke, moralne i društvene posljedice, te da ne doprinosi dijalogu ni kulturi sjećanja.
U razgovoru za Oslobođenje, Šoja je naveo da inicijativa ima više problematičnih aspekata – od nestručne izrade, preko civilizacijskih dilema, do jasne političke pozadine.
Nestručna i politički obojena inicijativa
Prema njegovim riječima, inicijativa je loše i neprecizno sastavljena, sa nizom netačnih ili sporno interpretiranih historijskih tvrdnji. Posebno je ukazao na tvrdnje da u Sarajevu ne postoji spomen-obilježje žrtvama atentata, iako se originalni dijelovi spomenika nalaze u Muzeju Sarajeva, svega nekoliko metara od mjesta gdje je nekada bio postavljen.
Šoja smatra da takav pristup umanjuje ozbiljnost cijelog prijedloga i ostavlja dojam političke provokacije, a ne promišljenog kulturnog projekta.
Moralna dilema i historijski kontekst
Govoreći o širem kontekstu, Šoja je podsjetio da je austrougarska vlast u Bosni i Hercegovini, iako je donijela infrastrukturni i institucionalni razvoj, imala represivan odnos prema domaćem stanovništvu.
Istakao je da je tadašnja politika bila usmjerena na produbljivanje nacionalnih podjela, što su, prema njegovim riječima, priznavali i sami tadašnji upravitelji Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu, postavljanje monumentalnog spomenika smatra problematičnim sa civilizacijskog i moralnog aspekta.
„Podizanje spomenika od 18 metara može se doživjeti kao simboličan čin zahvalnosti onima koji su ovu zemlju držali pod okupacijom“, naveo je Šoja.
Turizam da, glorifikacija ne
Šoja ne osporava potrebu da Sarajevo razvija turističku ponudu zasnovanu na svojoj bogatoj historiji, ali smatra da se to može učiniti na daleko primjereniji način. Kao primjer naveo je ideju savremene historijske instalacije koja bi prikazivala sve aktere događaja iz 28. juna 1914. godine, bez glorifikacije bilo koje strane.
Takav pristup, kako kaže, bio bi edukativan, turistički atraktivan i lišen političkih poruka koje mogu izazvati nove podjele.
Kultura sjećanja ili nova nekultura?
Govoreći o kulturi sjećanja, Šoja je naglasio da ona može imati pozitivan efekat samo ako se zasniva na činjenicama, stručnosti i moralnoj odgovornosti. U suprotnom, upozorava, pretvara se u sredstvo provokacije i produbljivanja društvenih sukoba.
Posebno je istakao problem površnog i selektivnog tumačenja historije, gdje se, kako navodi, često zanemaruje položaj većine stanovništva – naročito seljaka i siromašnih slojeva – koji nisu imali koristi od tadašnjeg „sjaja“ austrougarskog perioda.
Pogrešan trenutak i poruka javnosti
Na kraju, Šoja je ocijenio da je trenutak pokretanja ove inicijative posebno neprimjeren, jer dolazi u periodu izraženog društvenog nezadovoljstva, naročito među mladima.
Ipak, istakao je da snažna i brza reakcija građana Sarajeva pokazuje da inicijativa nema široku podršku.
„Jasno izraženo protivljenje javnosti najbolji je pokazatelj da ovakva inicijativa teško može biti realizovana“, zaključio je Šoja.
