Gradonačelnik Draško Stanivuković izjavio je tokom rasprave u Skupštini Grada da život u užem centru Banja Luka podrazumijeva veće troškove, uključujući i više poreze na nepokretnosti, te da građani trebaju svoje stambene izbore uskladiti s finansijskim mogućnostima.
Na sjednici je razmatran prijedlog povećanja procijenjene vrijednosti nepokretnosti za 25,8 posto, što bi se direktno odrazilo na iznos poreza. Stanivuković je naglasio da je uobičajeno da su porezi u centralnim gradskim zonama viši nego u prigradskim naseljima, navodeći razlike između centra grada i područja poput Petrićevca, Motika i Potkozarja.
Prema njegovim riječima, četveročlana porodica koja posjeduje stan od 150 kvadratnih metara u najužoj gradskoj zoni trenutno plaća oko 300 KM poreza godišnje. U slučaju povećanja od 12 posto, kako predlaže skupštinska većina, taj iznos bi iznosio 360 KM godišnje, odnosno oko 30 KM mjesečno. Po prijedlogu Gradske uprave, mjesečna obaveza bila bi približno 33 KM.
Kao dodatni primjer naveo je stan od 100 kvadratnih metara u nultoj zoni, za koji se sada plaća 92 KM godišnje. Po prijedlogu većine porez bi iznosio 103 KM, dok bi prema prijedlogu Grada bio 116 KM godišnje.
Stanivuković je istakao da ni lični primjer ne izuzima od obaveza, navodeći da njegova porodica posjeduje kuću od oko 1.000 kvadratnih metara u Petrićevcu te da bi, ukoliko ne bi mogla izmirivati poreze, razmotrila prodaju nekretnine.
Gradonačelnik je najavio i dodatne mjere koje se odnose na uređenje grada, uključujući obavezu sanacije fasada. Vlasnici objekata u centralnim zonama imali bi rok od tri godine za uređenje vanjskog izgleda, dok bi u prigradskim dijelovima taj rok iznosio pet godina.
Posebno je naglasio da zapuštene nekretnine i neizgrađena zemljišta u centru grada više neće biti tolerisana. U takvim slučajevima, porez bi se obračunavao prema namjeni predviđenoj regulacionim planom, bez obzira na trenutno stanje objekta ili parcele.
Na kraju je poručio da veći standard stanovanja nosi i veće obaveze, te da bi svi građani, uključujući i nosioce javnih funkcija, trebali živjeti u skladu sa svojim realnim finansijskim mogućnostima.
