Ćamil Duraković, potpredsjednik entiteta Republika Srpska, reagovao je na tekst „Islamistička država na NATO granici?“, autora Max Primorac, objavljen u američkom listu The Washington Times.
Duraković je ocijenio da se radi o politički motivisanom narativu koji Bosnu i Hercegovinu pokušava predstaviti kroz prizmu globalnog straha od političkog islama, bez uvažavanja njenog ustavnog poretka i društvene realnosti.
Naglasio je da nije nebitno u kojem je mediju tekst objavljen, praveći razliku između The Washington Timesa i The Washington Post. Prema njegovim riječima, Washington Post je etablirani mainstream medij s dugom tradicijom istraživačkog novinarstva, dok Washington Times ima izraženu konzervativnu i ideološku orijentaciju, što se, kako navodi, odražava i na ton objavljenog teksta.
Osvrćući se na autora, Duraković je naveo da je Primorac politički operativac povezan s konzervativnim think-tank krugovima u Washingtonu, koji vanjsku politiku često posmatraju kroz ideološki sukob s političkim islamom, a ne kroz regionalni ili akademski pristup.
„Teza da Bosna i Hercegovina postaje islamistička država na granici NATO-a nije ozbiljna analiza, već politički narativ“, poručio je Duraković.
Podsjetio je da je Bosna i Hercegovina ustavno sekularna država, bez šerijatskog zakonodavstva, vjerskih sudova ili islamske političke doktrine u ustavnom sistemu. Dodao je da je politički sistem složen i često neefikasan, ali da nema teokratski karakter.
Posebno je odbacio tri, kako ih naziva, česte zamjene teza. Prva je poistovjećivanje religijske vidljivosti s političkim islamom.
„Nošenje marame ili izgradnja džamija ne znači islamizaciju države. Nakon rata je došlo do jačanja javnog identiteta svih vjerskih zajednica. Ako su crkve simbol kulturnog kontinuiteta, zašto su džamije simbol prijetnje?“, naveo je.
Druga zamjena teza, prema njegovim riječima, odnosi se na demografske promjene koje se predstavljaju kao progon jedne vjerske zajednice, bez konteksta ratnih dešavanja i masovnih protjerivanja stanovništva širom zemlje.
Treća se tiče historijskih kontakata s Iranom tokom perioda embarga na oružje, koji se, kako tvrdi, pogrešno koriste kao dokaz današnje političke orijentacije Bosne i Hercegovine, iako je zemlja danas uključena u NATO programe, sarađuje s EUFOR-om i opredijeljena je za evropske integracije.
Duraković je zaključio da ključni problemi Bosne i Hercegovine nisu religijske, već institucionalne prirode, te da narativi o sigurnosnoj prijetnji skreću pažnju sa stvarnih izazova poput političkih blokada, ekonomske stagnacije i iseljavanja stanovništva.
„Bosna i Hercegovina nije prijetnja. Ona je postkonfliktno društvo koje traži funkcionalne institucije i stabilnost“, poručio je.
