Najava da će Milorad Dodik prisustvovati Nacionalnom molitvenom doručku u Washingtonu izazvala je brojne reakcije u Bosni i Hercegovini, posebno nakon što je taj put predstavljen kao veliki međunarodni uspjeh. Međutim, analiza specijalnog dopisnika Federalna televizija iz Sjedinjenih Američkih Država, Ivica Puljić, pokazuje da se u pozadini krije dugoročna i skupa lobistička kampanja, a ne rezultat klasične diplomatije.
Prema Puljićevim navodima, vlasti Republike Srpske već duže vrijeme finansiraju američke lobističke kuće s ciljem popravljanja Dodikove pozicije u Washingtonu i ublažavanja međunarodnog pritiska.
Posebno se izdvaja firma RRB Strategies LLC, čiji je vlasnik bivši guverner Illinoisa Rod Blagojevich. Kako navodi Puljić, samo u prvoj polovini 2025. godine toj kompaniji je isplaćeno oko 625.000 dolara, dok RS od druge polovine prošle godine mjesečno izdvaja dodatnih 167.000 dolara, sve do kraja 2025.
Zanimljivo je da Blagojevicheva firma, prema dostupnim podacima, ima samo jednog klijenta – Republiku Srpsku – i da je osnovana upravo za tu svrhu.
Ciljevi lobiranja daleko širi od sankcija
Puljić upozorava da se lobiranje ne odnosi isključivo na skidanje sankcija Dodiku i njegovim saradnicima, već da ima mnogo ambicioznije političke ciljeve.
Među njima su:
- ponovno otvaranje pitanja Dejtonskog mirovnog sporazuma
- zagovaranje većeg stepena autonomije Republike Srpske
- pokušaji relativizacije međunarodnog nadzora nad BiH i zatvaranja Ureda visokog predstavnika
U tim krugovima, tvrdi Puljić, Dejton se predstavlja kao “zastarjeli sporazum”, a kao modeli se spominju slučajevi poput Kosova, Južne Osetije ili čak Grenlanda.
Prirodni resursi kao politička ponuda
Jedan od najupečatljivijih navoda odnosi se na Dodikovu javnu ponudu iz maja 2025. godine, kada je američkoj strani ponudio pristup mineralnim resursima Republike Srpske, uključujući litij, u zamjenu za političku podršku i priznanje suvereniteta entiteta.
Prema Puljiću, ovakav pristup pokazuje da se lobiranje sve više povezuje s ekonomskim interesima i pokušajem privlačenja kapitala.
Povratak RS-a na finansijska tržišta
Skidanje sankcija, kako navodi Puljić, ima i vrlo konkretnu finansijsku dimenziju – omogućava entitetu povratak međunarodnim kreditnim institucijama.
Republika Srpska, prema tim informacijama, planira novu emisiju euroobveznica u martu 2026. godine, s ciljem prikupljanja oko 500 miliona eura kroz petogodišnje vrijednosne papire.
Ko zapravo organizuje Molitveni doručak?
Puljić naglašava da Nacionalni molitveni doručak ne organizuje američka vlada niti Bijela kuća, već organizacija Fellowship Foundation, poznata i kao “The Family”.
Američki predsjednik, ističe, ne šalje pozivnice učesnicima, niti ima ulogu u odabiru gostiju. Također, svi učesnici sami snose troškove puta i boravka, dok se organizatoru plaća kotizacija za doručak – ove godine 650 dolara.
Drugim riječima, prisustvo ovom događaju nije diplomatsko priznanje, već prvenstveno rezultat ličnih i lobističkih veza.
Cvijanović i dodatni pokušaji približavanja SAD-u
Članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović također boravi u Washingtonu, gdje pokušava dogovoriti sastanke s visokim zvaničnicima State Departmenta, uključujući Christophera Landaua.
Osim toga, učestvovat će na konferenciji o Zapadnom Balkanu u organizaciji Atlantic Council, zajedno s više regionalnih političara.
Puljić smatra da je cilj tih aktivnosti “normalizacija” Dodikove pozicije na međunarodnoj sceni, slično kao nedavne posjete Izraelu i Mađarskoj.
Ko još iz BiH ide na Molitveni doručak?
Prema informacijama Puljića, među učesnicima iz Bosne i Hercegovine bit će:
- Dalibor Miloš (koordinator poziva)
- Alen Pilav (KCUS)
- Vico Zeljković (Nogometni savez BiH)
- Irfan Čengić (načelnik Općine Stari Grad Sarajevo)
- Alen Badnjević (IDDEEA)
- Matej Živković, profesor i bivši član Komisije za vrijednosne papire FBiH
Zaključak
Dodikov odlazak na Molitveni doručak, prema ovoj analizi, nije pokazatelj promijenjenog stava SAD-a prema njemu, već rezultat skupe i dugoročne lobističke strategije Republike Srpske. Iza simbolike događaja kriju se ozbiljni politički, finansijski i geostrateški ciljevi, koji bi mogli imati dalekosežne posljedice po Bosnu i Hercegovinu.
