U Bosni i Hercegovini trenutno djeluje osam sigurnih kuća namijenjenih ženama i djeci žrtvama nasilja u porodici i drugih oblika nasilja. Pet sigurnih kuća nalazi se u Federaciji BiH, dok su tri smještene u entitetu Republika Srpska.
Sigurne kuće postoje u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Bihaću, Zenici, Modriči, Banjoj Luci i Bijeljini, a sve su osnovane i njima upravljaju nevladine organizacije.
Njihova osnovna uloga je da žrtvama nasilja obezbijede fizičku sigurnost, psihološku podršku i pomoć pri ponovnom uključivanju u društvo.
Sigurna kuća u Sarajevu: Više od 2.500 korisnica od osnivanja
Sigurnu kuću u Sarajevu osnovala je Fondacija lokalne demokratije 2000. godine. Od tada pa do kraja 2025. godine kroz ovu ustanovu prošlo je 2.569 korisnica i korisnika.
U okviru Sigurne kuće u Sarajevu postoje tri oblika podrške:
- Sklonište za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja – kapacitet 25 osoba (10 žena i 15 djece)
- Sklonište za djevojčice i djevojke žrtve seksualnog nasilja i zlostavljanja – kapacitet do 10 osoba
- SOS crvena linija za prijavu nasilja – broj 033 222 000
Žrtvama se pruža fizička zaštita, psihosocijalna rehabilitacija, individualne i grupne terapije, te podrška u nastavku školovanja i zapošljavanja.
Tokom 2025. godine u Sigurnoj kući u Sarajevu bilo je smješteno 110 korisnica, dok je broj noćenja iznosio 6.151. Kapaciteti su u prosjeku popunjeni oko 70 posto.
Važno je naglasiti da Sigurna kuća u Sarajevu nikada od osnivanja nije bila bez korisnica, što govori o stalnoj potrebi za ovom vrstom zaštite.
Kako žene dolaze u Sigurnu kuću?
Smještaj se vrši isključivo putem policije ili centara za socijalni rad. Sigurna kuća se nalazi na tajnoj lokaciji i žrtve ne mogu same doći bez institucionalne pomoći.
Nakon prijave nasilja, policijski službenik ili socijalni radnik žrtvi nudi mogućnost smještaja kako bi se osigurala hitna zaštita i započeo proces oporavka.
Boravak u sigurnoj kući traje do šest mjeseci, a po potrebi može biti i produžen. Nakon izlaska, korisnicama se nastavlja pružati besplatna pravna, psihološka i socio-ekonomska podrška.
Sigurna kuća u Tuzli: Trenutno smješteno 16 osoba
U Sigurnoj kući u Tuzli trenutno boravi 16 osoba – pet žena i 11 djece. Kapacitet objekta je 24 kreveta raspoređena u sedam soba.
Prema zakonu, žrtve se najčešće smještaju na osnovu rješenja Centra za socijalni rad ili zahtjeva policije, ali u hitnim slučajevima mogu i same zatražiti smještaj, nakon čega se formalnosti naknadno regulišu.
Procedure i pravila rada slična su kao i u ostalim sigurnim kućama u BiH.
Problem povratka nasilnicima
Stručnjaci upozoravaju na zabrinjavajući trend da se neke žene nakon boravka u sigurnoj kući ponovo vraćaju nasilnicima.
Razlozi su najčešće ekonomska zavisnost, strah, pritisak okoline ili uvjerenje da se nasilnik promijenio. U takvim slučajevima institucije nemaju zakonsku mogućnost da zabrane povratak punoljetnoj osobi, osim kada su ugrožena djeca.
Poruka roditeljima i društvu
Nasilje nikada nije „samo šamar“. Svaki oblik nasilja ima tendenciju ponavljanja i eskalacije.
Zato je važno učiti djevojčice i dječake da nasilje nije normalno, da imaju pravo na sigurnost i da uvijek mogu potražiti pomoć.
Sigurne kuće ostaju jedna od najvažnijih linija odbrane za žene i djecu u Bosni i Hercegovini – i dokaz da sistem mora nastaviti jačati mehanizme zaštite.
