Sve veći broj mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine razmišlja o povratku iz inostranstva, a među njima su i Marin Mustapić i njegova supruga Iva, koji su nakon nekoliko godina života i rada u Njemačkoj odlučili da se vrate u rodni Stolac i započnu vlastiti biznis.
Par je živio u Štutgartu, gdje su oboje radili u ugostiteljstvu. Marin je radio u italijanskom restoranu sa iskusnim pizza-majstorom iz Napulja, gdje je naučio pripremu autentične italijanske pice i stekao vrijedno iskustvo.
Iako su imali stabilna primanja, nostalgija za domom nikada nije nestala.
“Finansijski je sve funkcionisalo, ali misli su uvijek bile kod kuće. U glavi su stalno bili Stolac, kuća i Hercegovina”, priča Marin.
Odluka o povratku nakon trudnoće
Prekretnica se dogodila kada je Iva ostala trudna. Tada su shvatili da Njemačka nije mjesto na kojem žele odgajati dijete.
“Odlučili smo se vratiti i uložiti u porodičnu kuću. Uredili smo prizemlje i rekli – vraćamo se pa šta Bog da”, kaže Marin.
Povratak nije bio jednostavan. Marin je neko vrijeme radio sezonske poslove u Austriji, a potom se zaposlio kao kuvar u Čapljini. Ipak, želja za samostalnim poslom bila je jača.
Od nekoliko tepsija do narudžbi iz cijele Hercegovine
Marin je započeo s pripremom peke i tradicionalnih domaćih jela. U početku je imao tek nekoliko narudžbi, ali se interesovanje brzo proširilo zahvaljujući društvenim mrežama.
“Nakon prve objave na Facebooku, pozivi su samo pristizali. Radilo se za Stolac, Mostar, Neum, Čapljinu, Međugorje, Široki Brijeg… Danas sam morao malo smanjiti obim jer se ne može sve stići”, objašnjava.
Poseban detalj njihove ponude su domaći hljebovi koje priprema Iva, poznati kao “lepuhani”, koji su postali zaštitni znak porodice Mustapić.
Planovi za budućnost: italijanska pica u Stocu
Marin ne krije želju da u Stocu otvori mjesto gdje će nuditi pravu italijansku picu, pripremanu po receptima koje je naučio u Njemačkoj.
“Volio bih spojiti domaća jela ispod sača i pravu italijansku picu kakva se ovdje rijetko može naći. Trenutno tražim odgovarajući prostor”, kaže.
Poruka mladima u dijaspori
Mustapići danas žive od svog rada i zadovoljni su odlukom da se vrate.
“Ovdje se može živjeti. Posla ima, ali se mora raditi. Ustajem u šest ujutro, kući sam u osam naveče, ali znam zašto radim. Nigdje nije ljepše nego ovdje – zbog ljudi, običaja, klime i načina života”, poručuje Marin.
Priča porodice Mustapić pokazuje da se uz trud, znanje i upornost povratak iz dijaspore može pretvoriti u uspješnu životnu i poslovnu priču u Bosni i Hercegovini.
