Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza na društvenoj mreži X objavio je tvrdnju da u petoj tački rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope stoji kako je „potrebna izborna reforma kojom bi se osiguralo političko predstavljanje sve tri konstitutivna naroda i Ostalih“. Međutim, takva formulacija se ne nalazi u usvojenom tekstu rezolucije.
Bunoza je naveo da rezolucija „naglašava potrebu za izbornom reformom“ koja bi „jamčila političko predstavljanje“ konstitutivnih naroda i Ostalih „u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava“. Kritičari tvrde da se radi o interpretaciji koja više odgovara političkim stavovima HDZ-a nego stvarnom sadržaju dokumenta.
Šta zapravo piše u tački 5 rezolucije
Peta tačka rezolucije bavi se prije svega prijevremenim predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj, te navodi da su izbori bili „generalno dobro organizovani“ uz određene nepravilnosti, posebno u vezi s tajnošću glasanja.
U istom dijelu rezolucija konstatuje i da se izmjene izbornog okvira iz marta 2024. godine postepeno provode, uz očekivanje da će reforme približiti izborno zakonodavstvo evropskim standardima i preporukama međunarodnih tijela poput OSCE/ODIHR-a, GRECO-a i Venecijanske komisije.
U tekstu se ne spominje formulacija o „političkom predstavljanju sve tri konstitutivne zajednice i Ostalih“ na način kako je Bunoza napisao.
Pozivanje na presude ESLJP-a: šta Sud zaista traži
U tekstu se ukazuje i na važnu činjenicu: Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u svojim presudama ne zahtijeva da „sva tri konstitutivna naroda imaju svoje političke predstavnike“ na način na koji to Bunoza sugeriše.
Kritičari podsjećaju da se presude ESLJP-a primarno odnose na uklanjanje diskriminacije i omogućavanje jednakog političkog prava svim građanima, uključujući „Ostale“ i one koji se ne izjašnjavaju etnički.
Druga Bunozina objava: sporna interpretacija izvještaja
Bunoza je dodatno objavio da se u izvještaju izvjestilaca Vijeća Evrope navodno posebno naglašava problem „izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH“. Međutim, u izvještaju se, prema navodima iz teksta, ne spominje termin „hrvatski član Predsjedništva“, niti se u tački na koju se Bunoza poziva govori na taj način.
U izvještaju se navodi da pitanje izbornog zakona, posebno u vezi s Predsjedništvom, već dugo izaziva nepovjerenje između bošnjačke i hrvatske zajednice u Federaciji BiH i da je potrebno pronaći rješenje, uz ponudu stručne pomoći Vijeća Evrope.
Ustav BiH ne poznaje izraz “hrvatski član Predsjedništva”
Posebno se ističe i pravni aspekt: Ustav BiH ne koristi formulaciju „hrvatski član Predsjedništva“, već govori o „Bošnjaku i Hrvatu koji se biraju direktno s teritorije Federacije BiH“, što znači da izbor dolazi iz cijele Federacije, a ne samo iz većinski hrvatskih područja.
Zbog toga HDZ već godinama traži izmjene izbornog modela, kako bi se, prema njihovim stavovima, osiguralo da hrvatski član Predsjedništva bude biran dominantno iz područja gdje Hrvati čine većinu.
Zaključak: Dio problema postoji, ali citati ne odgovaraju dokumentu
Zaključno, tekst navodi da se u izvještaju spominje nepovjerenje između bošnjačke i hrvatske zajednice i potreba da se pronađe rješenje u vezi s Predsjedništvom BiH. Međutim, tvrdnje da rezolucija ili izvještaj sadrže precizne formulacije koje je Bunoza objavio – ocjenjuju se kao netočne ili preuveličane.
