Najava premijera Federacije BiH i predsjednika SDP-a Nermina Nikšića da će se, po isteku mandata, povući iz politike i otići u penziju izazvala je brojne reakcije u javnosti. Među njima se posebno izdvojio komentar političke analitičarke Ivane Marić, koji je privukao veliku pažnju na društvenim mrežama.
Marić je poručila da se radi o rijetkom primjeru u domaćem političkom životu, ističući da Nikšićeva odluka ne izgleda kao potez motivisan zadržavanjem moći, privilegija ili političkih funkcija.
Kritika političkih „penzionera“
U svom osvrtu, Ivana Marić je kritikovala praksu dugogodišnjih političara koji, i nakon sticanja uslova za penziju, nastavljaju obavljati javne funkcije – često uz visoke plate i otpremnine.
Kako navodi, nije rijetkost da političari uzmu otpremnine veće od 30.000 KM, a zatim ostanu u parlamentima i institucijama sa mjesečnim primanjima koja prelaze 5.000 KM.
Posebno je naglasila da veliki broj takvih primjera dolazi iz stranaka koje se najčešće predstavljaju kao ključni zaštitnici nacionalnih interesa – SNSD-a, HDZ-a i SDA.
Imena koja se često spominju u javnosti
Marić je navela i niz političara koji su, prema njenim riječima, nastavili političku karijeru i nakon penzionisanja, koristeći beneficije koje im sistem omogućava. Među njima su, kako je navela, bivši i aktuelni funkcioneri iz više stranaka, uključujući SNSD, HDZ, SDA, ali i druge političke opcije.
Osvrt na slučaj Denijala Tulumovića
U svom komentaru, Marić se dotakla i slučaja Denijala Tulumovića, zastupnika SDA, za kojeg navodi da je uzeo otpremninu iako je protiv njega potvrđena optužnica u vezi s nabavkom medicinskog akceleratora u Tuzli, vrijednog oko osam miliona KM.
Prema njenim riječima, upravo zbog tog tendera onkološki pacijenti iz Tuzle su godinama bili primorani putovati u druge gradove radi terapije.
„Malo je takvih u politici“
Zaključujući svoj komentar, Ivana Marić je poručila da se pravo bogatstvo ne mjeri novcem i imovinom, već sposobnošću da čovjek zna kada je vrijeme da se povuče.
„Lako je povući se kada ego ne traži stalno potvrđivanje, a moć nije jedini izvor ličnog zadovoljstva. Malo je takvih u politici“, navela je Marić, uz poruku da bi, po njenom mišljenju, ovakav primjer trebao biti izuzetak koji postaje pravilo.
