Dok se politička pažnja u Bosni i Hercegovini uglavnom usmjerava na kratkoročne mjere i predizborne poruke, jedno važno pitanje i dalje ostaje bez jasnog odgovora – ko će u budućnosti puniti penzioni sistem?
Broj penzionera u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu raste, dok se istovremeno smanjuje broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose. Ovaj trend dodatno pogoršava kontinuirani odlazak mladih i radno sposobnih građana u inostranstvo, gdje traže stabilnija radna mjesta i sigurniju budućnost.
Iako se djeca i dalje rađaju, sve veći broj porodica ne vidi dugoročnu perspektivu u BiH. Razlozi za odlazak nisu isključivo ekonomski. Nesigurni poslovi, niske plate, visoki doprinosi, skupo stanovanje i osjećaj nepravde u sistemu čine da mnogi roditelji odlučuju potražiti bolji život izvan zemlje, često ne iz lične želje, već iz brige za budućnost svoje djece.
Ako se postojeći demografski i ekonomski trendovi nastave, penzioni sistem BiH mogao bi se suočiti s ozbiljnim izazovima. Već danas u pojedinim dijelovima zemlje gotovo je izjednačen broj zaposlenih i penzionera, što predstavlja dugoročno neodrživ odnos. Bez dovoljnog broja radnika koji redovno uplaćuju doprinose, isplata penzija sve više zavisi od budžetskih sredstava i dodatnih zaduženja.
Umjesto sveobuhvatnih reformi, nadležne institucije najčešće pribjegavaju privremenim rješenjima – jednokratnim pomoći, povremenim korekcijama penzija i kratkoročnim subvencijama. Iako takve mjere mogu ublažiti trenutni pritisak, one ne rješavaju suštinski problem.
Bez ozbiljne demografske, ekonomske i tržišne politike, pitanje održivosti penzionog sistema neće nestati. Naprotiv, izazovi će postajati sve izraženiji. Ključno pitanje više nije da li će sistem doći pod pritisak, već kada i koliko će taj pritisak biti snažan.
