Ukidanje američkih sankcija Miloradu Dodiku i njegovim najbližim saradnicima, prema analizama iz Washingtona, nije bilo čin političke podrške, već pokušaj privremene deeskalacije političkih tenzija u Bosni i Hercegovini i regionu Zapadnog Balkana.
Sjedinjene Američke Države su, kako se navodi, nastojale smanjiti nestabilnost u jednom od najosjetljivijih sigurnosnih područja u Evropi, a ne finansirati ili legitimisati političke manevre koje dio analitičara opisuje kao „politički teatar“.
Ključno pitanje: kako će reagovati Trumpova administracija?
Iako vlasti Republike Srpske formalno tvrde da poštuju nepisane uslove koji su pratili ublažavanje sankcija, ostaje otvoreno pitanje kako će administracija predsjednika Donalda Trumpa reagovati u trenutku kada se, prema ocjeni Washingtona, prekrši suština tog dogovora.
Američki magazin Washington Examiner, u opširnoj analizi političke krize u Bosni i Hercegovini, podsjeća da Trump nema naviku dugotrajne tolerancije prema potezima koje doživljava kao manipulaciju ili zloupotrebu dogovora.
Novi predsjednik, stari centar moći
U tekstu pod naslovom „Novi problemi za Bosnu nakon ukidanja sankcija srpskom lideru“, autor navodi da je Republika Srpska formalno dobila novog predsjednika, ali da se suštinska politička moć nije promijenila.
„Republika Srpska je održala izbore i, iako postoji novi predsjednik, šef ostaje isti – Milorad Dodik“, navodi se u analizi.
Podsjeća se da je Dodik formalno odstupio s funkcije, ali je vlast prenio na pažljivo odabranog nasljednika, čime je, prema mišljenju autora, zadržao kontrolu nad ključnim političkim procesima.
Dugoročni problemi ostaju
Zaključak analize je pesimističan: Bosna i Hercegovina se, kako se navodi, i dalje suočava sa:
- sistemskom korupcijom
- institucionalnom fragmentacijom
- dubokim političkim i etničkim podjelama
- hroničnom političkom nestabilnošću
Sve to, ističe se, već tri decenije koči razvoj i stabilnost države.
Politika stalnog sukoba
Washington Examiner navodi da je Dodik svoju političku karijeru gradio na konstantnom sukobu sa državnim institucijama BiH, uključujući zagovaranje referenduma o otcjepljenju Republike Srpske i osporavanje državnog poretka.
Podsjeća se i na brojne istrage zbog korupcije, kao i na Dodikove javne izjave o bliskim odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uključujući ponavljanje ruskih narativa o ratu u Ukrajini.
Sankcije kao alat, ne rješenje
Prema analizi, sankcije nisu uklonile politički uticaj Dodika i njegovog kruga, već su dovele do razvoja mehanizama za njihovo zaobilaženje.
U oktobru je, kako se navodi, Trumpova administracija odlučila da sankcije ukine, dok su vlasti Republike Srpske gotovo istovremeno:
- povukle neustavne zakone
- omogućile održavanje izbora
- prihvatile formalno Dodikovo povlačenje s funkcije
Autor ovaj slijed događaja opisuje kao klasičan quid pro quo aranžman.
Izbori bez Dodika – ali ne i bez njegovog uticaja
Iako se Dodik nije nalazio na glasačkom listiću, kampanju su obilježili identični nacionalistički narativi, niska izlaznost i optužbe za izborne manipulacije.
Pobjedu je odnio njegov lično izabrani kandidat Siniša Karan, dok je Dodik, prema analizi, zadržao ulogu stvarnog centra moći, što autor poredi s ruskim modelom vlasti iz perioda Medvedev–Putin.
Poruka iz Washingtona: sankcije se mogu vratiti
Bez finansijskih i političkih mehanizama koje su sankcije omogućavale, autor upozorava na rizik od jačanja nacionalističke retorike, korupcije i destabilizacije.
„Sjedinjene Američke Države moraju ostati budne i spremne dokazati da smanjeni pritisak ne znači odsustvo posljedica“, navodi se u tekstu.
Zaključuje se da je američki cilj vjerovatno bio privremeno smanjenje tenzija, ali da Trump, prema ranijim iskustvima iz međunarodnih pregovora, ne oklijeva da ponovo uvede oštre sankcije ukoliko procijeni da je dogovor zloupotrijebljen.
