Najveća farma goveda u BiH muku muči s pronalaskom radnika: Plata 1.500 KM, sve automatizovano, ali kvalitetne radne snage nema
Iako je farma Arifagić Investment iz Kozarca jedna od najmodernijih govedarskih farmi u Bosni i Hercegovini – sa automatizovanim izmuzištima, savremenom opremom i boljim uslovima rada nego što većina zamišlja – vlasnik Jusuf Arifagić suočava se s najvećim problemom današnjice: nedostatkom radne snage.
Arifagić tvrdi da bi odmah zaposlio najmanje tri radnika, ali do kvalitetnog kadra teško dolazi.
Plata 1.500 KM + 250 KM obrok: „Radnih sati manje nego u bilo kojoj drugoj branši“
Radno vrijeme u izmuzištu je organizovano u smjenama: dva dana rada, pa dva dana odmora.
- jutarnja smjena: 06:00 – 13:30
- večernja smjena: 18:00 – 21:30
- mjesečno: 120–130 radnih sati
- prosječna plata: 1.500 KM
- topli obrok: 250 KM
„A ipak kvaliteta radnika nema“, kaže Arifagić za Agroklub.
Radnici bi, pojašnjava, trebali znati osnove stočarstva – prepoznati mastitis, procijeniti stanje vimena, održavati higijenu. Druga radna mjesta odnose se na klasične poslove u štali i brigu o teladima.
Farma ima 700 grla, a može do 5.000: „Sve je spremno za širenje, ali nema ko da radi“
Na farmi je trenutno oko 700 grla, radi 14 zaposlenih, a još troje radi u Petrovcu.
U prošlosti je farma imala gotovo 30 radnika, ali je smanjenje konkurentnosti u tovu bikova smanjilo obim posla.
Arifagić ističe da se može vratiti na 1.000–1.300 grla u kratkom roku, a konačni kapacitet farme je 5.000 grla, s već pripremljenim projektima za šest novih štala. Sva potrebna zemljišta i dozvole su već osigurani.
„Najbolji radnici su oni stariji, iz Titovog sistema“
Zanimljivo je da najpouzdaniji radnici danas dolaze iz starije generacije – ljudi od 55 do 60 godina.
„To su radni ljudi koji znaju šta znači odgovornost. Oni su najzahvalniji“, kaže Arifagić.
Mlađe generacije, tvrdi, imaju pogrešnu sliku o poljoprivrednom poslu:
„Danas je sramota reći da radiš u štali. Mi smo, izgleda, ljudi drugog reda. A sav posao je automatizovan i daleko od onoga kako ga ljudi zamišljaju.“
Obrazovni sistem ne prati potrebe savremene poljoprivrede
Arifagić upozorava da škole ne nude programe koji prate tehnološki napredak:
„Nemamo smjerove gdje bi djeca učila upravljanje modernom mehanizacijom – traktorima, kompjuterizovanim izmuzištima, sistemima ventilacije… Poljoprivredni tehničari izlaze sa siromašnim znanjem.“
Sve manje je i mladih koji se ovom poslu uče na seoskim domaćinstvima.
„Ako bismo iskoristili znanje i dijasporu, za četiri godine bismo zaposlili 100.000 mladih“
Arifagić snažno ističe da su promjene nužne:
„Nikada u historiji BiH nije bilo ovoliko obrazovanih mladih ljudi, niti ovoliko kapitala u dijaspori. Ako bismo prestali krasti i uveli pravdu, mogli bismo za četiri godine zaposliti 100.000 mladih stručnjaka.“
Naglašava da se zbog loše politike BiH pretvara u zemlju iz koje ljudi odlaze:
„Postali smo posljednja stanica, gdje ljudi čekaju mezare.“
BiH ima idealne uslove za poljoprivredu: 5 miliona hektara zemljišta i 256 rijeka
Arifagić upozorava da BiH ne smije dopustiti sebi da propusti priliku koju joj je priroda dala:
- 5 miliona hektara zemljišta
- 80% spremno za organsku proizvodnju
- 256 rijeka s izvorima najkvalitetnije vode
- mogućnost proizvodnje ogromnih količina organske hrane
„Norveška je radila studiju koja kaže da je BiH jedna od posljednjih oaza za zdravu prehranu.“
Ipak, smatra da se zemlja vodi prema prodaji poljoprivrednog zemljišta strancima – kao „posljednjoj velikoj pljački“.
„Ako se desi kriza i stane uvoz žita – za 15 dana smo gladni“
BiH nema robne rezerve, upozorava Arifagić:
„Sa 5 miliona hektara i četiri godišnja doba – mi bismo mogli hraniti pola Balkana. Ali, ako nam zaustave uvoz žita, za 15 dana smo gladni.“
