UN sjednica i Bosna i Hercegovina: Opasnost od pogrešnih tumačenja
Sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, održana 31. oktobra u New Yorku, pokazala je da se nova međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini sve više temelji na pogrešnom tumačenju uzroka političke krize.
Takav pristup, upozoravaju analitičari, mogao bi produbiti postojeće podjele umjesto da doprinese stabilnosti i dijalogu.
Zamjena teza u tumačenju uzroka krize
Prema analizama, dvije su ključne pogrešne pretpostavke koje se nameću u međunarodnom pristupu Bosni i Hercegovini.
Prva je da se destabilizacija države tumači kao posljedica odluka visokog predstavnika, iako su te odluke bile reakcija na političke blokade koje su dolazile iz Republike Srpske.
Druga je poistovjećivanje političkog djelovanja Milorada Dodika s institucijama Republike Srpske, čime se briše granica između pojedinca i entiteta.
Političke blokade i posljedice
Tokom posljednjih godina, blokade u radu Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara dovele su do zastoja u donošenju državnog budžeta i zadržale Bosnu i Hercegovinu na marginama evropskih integracija.
Visoki predstavnik za BiH, koristeći bonske ovlasti, intervenisao je s ciljem zaštite ustavnog poretka i ponovne uspostave funkcionalnosti institucija.
Odluke koje su donešene nisu bile uzrok krize, već reakcija na institucionalnu blokadu.
Pitanje sankcija i političkog legitimiteta
Sankcije koje je američka administracija uvela Miloradu Dodiku odnosile su se, kako se navodi, na pojedince i poslovne strukture, a ne na institucije Republike Srpske.
Međutim, pojedine izjave međunarodnih predstavnika posljednjih mjeseci otvaraju prostor za pogrešno poistovjećivanje Dodika s RS-om, što može dodatno ojačati njegov politički položaj.
Analitičari upozoravaju da bi takav pristup mogao dovesti do daljnjeg slabljenja državnih institucija i produbljivanja političke krize.
Odnosi unutar BiH i međunarodni kontekst
Dodik, koji održava bliske odnose s političkim vrhom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH), prema analitičkim ocjenama, nastavlja konsolidaciju vlasti unutar RS-a i kontrolu nad ključnim medijima.
Istovremeno, takva politika ograničava politički pluralizam i usporava evropski put Bosne i Hercegovine.
S druge strane, međunarodna zajednica ostaje podijeljena između pragmatičnog pristupa i nastojanja da se očuva vladavina prava.
Zaključak: Potreba za jasnijom međunarodnom strategijom
Analitičari smatraju da međunarodna zajednica mora dosljedno razlikovati interese pojedinaca od institucionalnih interesa Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u cjelini.
Bez jasne strategije i dosljedne podrške ustavnom poretku i reformskim procesima, postoji rizik da BiH ponovo uđe u period političke nestabilnosti.
