Doktor Milomir Stanković o posljednjim danima Josipa Broza Tita: „Šta sve ovo treba da znači“
Ljubljana, maj 1980. – Doktor Milomir Stanković, tada mladi ljekar koji je bio dežuran pored postelje Josipa Broza Tita, godinama kasnije je opisao posljednje trenutke života jugoslovenskog maršala. Njegovo svjedočenje daje novi uvid u to kako su izgledali dani pred smrt čovjeka koji je obilježio 20. stoljeće na Balkanu.
Teško zdravstveno stanje i amputacija
Tito je, prema riječima dr. Stankovića, bolovao od više hroničnih bolesti – srčanih problema, dijabetesa i slabe cirkulacije.
U januaru 1980. godine, zbog širenja gangrene, bila je neophodna amputacija lijeve noge. Operacija je tehnički bila uspješna, ali je ubrzo došlo do pogoršanja opšteg zdravstvenog stanja.
„Liječenje se odvijalo u strogoj tajnosti. Sve se radilo diskretno – lijekovi su stizali u torbicama, a bolničko osoblje je bilo upozoreno da izbjegava nagle pokrete i pozive koji bi mogli privući pažnju novinara“, prisjetio se Stanković.
Posljednje riječi maršala
Doktor Stanković navodi da je u jednom od posljednjih trenutaka svjesnosti Tito, tihim glasom, izgovorio rečenicu koja je ostala zapamćena:
„Šta sve ovo treba da znači.“
Te riječi, kaže Stanković, odzvanjale su u sobi i među prisutnim ljekarima. Ubrzo nakon toga Tito je izgubio svijest i bio prebačen u vještačku komu, u kojoj je ostao do smrti 4. maja 1980. godine u 15:05 sati.
Značenje svjedočenja
Svjedočenje dr. Stankovića otvara brojna pitanja o etičkim, političkim i medicinskim aspektima Titovog liječenja:
- Da li su tajnost i odgađanje intervencija utjecali na tok bolesti?
- Šta znače njegove posljednje riječi — lična refleksija, zbunjenost, pokajanje, ili razočaranje u sistem koji je sam stvorio?
- Kako razumjeti čovjeka koji je decenijama bio simbol moći, a na kraju postao nemoćan pred bolešću?
Ljudska dimenzija istorijske figure
Ovo svjedočanstvo, iako dolazi iz medicinskog konteksta, ima dubok istorijski i simbolički značaj. Podsjeća da su i najveći državnici na kraju samo ljudi — krhki, ograničeni i smrtni.
„Smrt Tita nije bila samo kraj jedne epohe, nego i trenutak suočavanja društva s vlastitim mitovima“, zaključuje redakcijska analiza.
