Dan ustanka u Bosni i Hercegovini – Sjećanje koje obavezuje u vremenu povratka fašizma
Sjećanje kao moralna dužnost
Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, 27. juli 1941. godine, simbol je otpora, hrabrosti i zajedničke borbe protiv fašizma. Tog dana, narodi BiH ustali su protiv okupatora i domaćih izdajnika, ispisavši stranice koje su postale temelj ideje slobode i antifašizma.
Osamdeset tri godine kasnije, sjećanje na taj dan nije samo komemoracija — ono je upozorenje.
Jer fašizam se vratio. Ne u uniformama s kukastim križevima, već u riječima, politikama i svakodnevici. U jeziku mržnje, u poricanju zločina, u politici koja gradi karijeru na podjelama.
Stari obrasci u novim oblicima
Danas u Evropi jačaju desničarske partije koje govore o “zaštiti identiteta”, “čistoti nacije” i “tradicionalnim vrijednostima”. Ispod tih slogana krije se isti otrov — isključivost i mržnja.
U parlamentima sjede oni koji omalovažavaju antifašističko naslijeđe i slave kolaboracioniste.
Na Balkanu, slika je još mračnija. Politički nasljednici devedesetih danas su opet na vlasti. Ljudi koji su raspirivali mržnju, poticali ratove i činili zločine danas dijele odlikovanja, pišu udžbenike i odlučuju o zakonima.
Njihov rječnik pun je fraza o “vitalnim nacionalnim interesima” i “ugroženosti naroda” – eufemizama iza kojih se krije stara ideologija dominacije.
Fašizam ne dolazi iznenada
Fašizam ne nastaje odjednom. On raste u tišini — kroz školu koja uči selektivnu historiju, kroz medije koji šire strah, kroz šutnju većine.
On ne maršira odmah ulicama; on se prvo prikrada kroz poruke “razumnih” političara koji relativiziraju zločine i traže “razumijevanje za sve strane”.
Naši preci nisu ustali samo protiv okupatora, već i protiv domaćih izdajnika — onih koji su služili tuđim interesima i govorili da “narodi BiH ne mogu zajedno”. Njihova borba nije završila 1945. godine.
Ona se danas vodi u učionicama, redakcijama, institucijama, na ulici i internetu. Svuda gdje se brani istina.
Ko danas ustaje?
Danas, dok se spomenici borcima NOB-a urušavaju, dok se istorija prekraja, a antifašisti nazivaju “izdajnicima”, važno je znati da otpor još postoji.
Postoji u učiteljima koji ne pristaju na laži, u novinarima koji istražuju moćne, u aktivistima koji se ne plaše, u preživjelima koji svjedoče.
To je nova vojska otpora – bez oružja, ali s istinom.
Sjećanje nije dovoljno – vrijeme je za otpor
Dan ustanka nije samo prilika da se prisjetimo prošlosti. To je dan opomene: ako ne prepoznamo fašizam dok još nosi kravatu, dočekaćemo ga kad opet obuče uniformu.
Ratovi možda jesu stali, ali njihovi uzroci nisu nestali. Nacionalizam, mržnja i laž još uvijek su temelj mnogih politika u regionu.
Ako želimo sačuvati mir i dostojanstvo, moramo učiti iz prošlosti. Moramo ustati ponovo — ne oružjem, nego istinom, solidarnošću i hrabrošću da kažemo “ne”.
Smrt fašizmu – sloboda narodu. Danas, kao i 1941.
Edin Osmančević – antifašista
